CAR SE SPREMI I ODE NA VOJSKU

Car se spremi i ode na vojsku.

Niko ne zna ko na carstvu osta,

osta sluga veliki vezire.

procviliše po Bosni djevojke,

udovice po Novom Pazaru:

– Što trpjesmo, trpjet’ ne možemo,

što durasmo, durat’ ne možemo,

od carevog velikog vezira

i njegova velika zuluma!

Gdje nas vidi, ljubiti nas hoće,

a gdje čuje, po nas poručuje.

To se čudo čak do cara čulo.

Mače care dva lahka ulaka

da dovedu velikog vezira,

pa još veli care gospodaru:

– Vjerna slugo, veliki vezire,

je l’ istina što govore ljudi,

da ti ljubiš po Bosni djevojke,

udovice po Novom Pazaru?

Njemu veli veliki vezire:

– Istina je, care gospodaru,

istina je što govore ljudi!

Da ti vidiš po Bosni djevojke,

udovice po Novom Pazaru,

i ti bi se, care, pomamio!

 

*objavljeno u: Alija Isaković: Biserje, Antologija muslimanske književnosti Stvarnost 1972.

Please follow and like us:
0