AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

Knjiga pod naslovom Muslimanka u Titovoj Jugoslaviji je memoarska knjiga napisana iz perspektive žene. Naslov knjige nas u prvi mah upućuje na život žene Muslimanke u vremenu četrdeset i pet godina jugoslavenskog komunizma (1945- 90), međutim knjiga ima mnogo širi tematski i vremenski okvir i može se smjestiti u cijelo XX stoljeće. Sandžak, tačnije Prijepolje, je mjesto rođenja Munevere Hadžišehović, a istovremeno je i prostor koji je određuje i interesira. Posebno kao ženu čiji je tradicionalni odgoj i uticaj islama ostavio dubokog traga u njenom identitetu. Iako je knjiga pisana kao svojevrsna životna priča, ona nudi pregršt informacija, podataka, scena svakodnevnog života, opisa političke atmosfere najprije sandžačkog, potom i jugoslavenskog društva. Posebna pažnja je posvećena nacionalnom razvitku Muslimana u političkim okvirima Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije.

Nastavi čitati AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

Safet Hadrović Vrbički: “Sermija“- Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore, Udruženje bošnjačkih pisaca Crne Gore, Rožaje 2020.

Poslije izuzetno vrijedne antologije antiratne poezije Bošnjaka, Safeta Hadrovića Vrbičkog upravo je u izdanju Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore, izašla iz štampe još jedna  njegova, takođe veoma vrijedna i značajna antologija, ovoga puta Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore pod nazivom SERMIJA (osnova, srž, osnovni element).U antologiji su zastupljena prozna djela (priče ili odlomci iz romana) 53 autora sa prostora Crne Gore i Sandžka i to kako onog dijela koji sada pripada Crnoj Gori, tako i onog koji pripada Srbiji. Uz to uz priču svakoga od autora objavljen je po jedan osvrt koji čitaocima omogućava potpuniji uvid u prozno stvaralaštvo autora, i naravno, kratka biografija svih pisaca, što je i uobičajeno. Recenzenti antologije su Hamdija Kalač i Enver Muratović, tehničku obradu knjige je izvržio diplomirani inženjer Haris Adrović, a korice Damir Skarep. Antologija je veoma lijepo opremljena i kao takva mogla bi se naći u bilo kojoj knjižari i biblioteci na svijetu. Rješenje korica i štampa su više nego dobri, mada smatram da je i na koricama ove vrijedne knjige trebalo da stoji ime autora, a ne samo na početnim stranicama, jer kada je riječ o ozbiljnom i izuzetno značajnom izdavačkom poduhvatu, za šta je bilo neophodno uložiti mnogo truda i znaja, ne treba iskazivati pretjeranu skromnost, kao u ovom slučaju.

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada?

Nastavi čitati MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

JAHJA FEHRATOVIĆ “SAVREMENI PRISTUP DREVNOJ HISTORIJI” (Muamer Zukorlić: “Drevna Bosna”)

Knjiga Drevna Bosna akademika Muamera Zukorlića po prvi puta nastoji otkloniti pobrojane manjkavosti u sagledavanju fenomena Bosne i Bošnjaka, ispraviti neka uvriježena pogrešna shvatanja i dati jasnu sliku najmanje poznatog dijela naše povijesti kroz one segmente koji čine temelj identiteta današnjih Bošnjaka, ali i drugih balkanskih naroda. Sveobuhvatan i nepristrasan kulturno-historijski pristup najzatamnjenijim dijelovima naše prošlosti, bez libljenja da se pozove na svu dostupnu literaturu i dostignuća istraživača koji su na bilo koji način tretirali predmetnu tematiku, uz autentična promišljanja i logičke zaključke, daju ovoj knjizi status kanonskog štiva kakav mogu imati samo originalna djela čija je sudbina da promijene opća shvatanja i pokrenu razmišljanja na revidiranje onoga što je važilo za aksiomatičnu datost, a da pritom ne ostave prostora ‘uznemirenim i povrijeđenim duhovima’, kojih će, sigurni smo, biti jako puno nakon obznane ove knjige, za bilo kakvo podgrijavanje međunacionalnih i međukulturalnih netrpeljivosti. Drevna Bosna zrači pravednošću, uvažavanjem i težnjom za spoznajom istine, što je moguće samo ukoliko pravilno poredamo parčiće istrgane povijesti i, vođeni intuicijom, konačno pronađemo izlaz iz labirinta iz koga niko hiljadama godina nije uspio izaći.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SAVREMENI PRISTUP DREVNOJ HISTORIJI” (Muamer Zukorlić: “Drevna Bosna”)

ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Najznačajnija djela u sferi književnosti i umjetnosti uopšte, nastala su poslije velikih i burnih istorijskih događaja, najčešće ratova praćenih masovnim stradanjima ljudi. Bolno, surovo i tačno. Devedeste godine Dvadesetog vijeka, po istom tom pravilu usmjerile su mnoge procese na jugoslovenskom prostoru. Stradanja ljudi, najsvirepiji zločini, razrušeni gradovi i kolone obezdomljenih. A onda, kad je utihnulo oružje, oglasile su se muze. Čule su se one i u vrijeme detonacija, često ih i nadjačale, ali su sada bile glasnije i jače. Štampana su značajna književna dijela čija je tematika vezana za te procese, opominjuća, antiratna, optužujuća…

Rat legalno ubijanje. Rebronja, pjesnik, bezdomnik, kako je definisao sebe, zarobljen u sopstvenom pamćenju, emociji, sopstvenom biću, suprotstavio se onako kako on jedino umije, poezijom. Gusinjski guslar Abdulah Kuč, u Bašićevoj Kapiji bez ključa,[i] ispeo se na brdo da vidi i opiše Nokšićku bitku. Ne prihvata ponuđeno oružje od vojvode Marka, tražio je samo da ga namjeste na neku glavicu odakle će najbolje vidjeti čitav boj. Tako je i Rebronja exkomunicirao, ispeo se na svoj imaginarni Olimp, otvarajući kapije samo u najnužnijim prilikama. Ako bi uzeo oružje, pjesma mu ne bi valjala, ako zaćuti ni on neće valjati. Ostalo je samo pero i hartija… Tako je nastao taj antiratni ciklus Rebronjine poezije. Bolno svjedočenje o zlu, stradanju i ljudskom, odnosno, moralnom posrnuću.

Nastavi čitati ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Refik Šećibović “Drevna Bosna Muamera Zukorlića”

Knjiga akademika Zukorlića Drevna Bosna, za nas koji živimo i istražujemo na ovim prostorima, ima izuzetan naučni, kulturni i obrazovni značaj. S jedne strane, riječ je o značajnom historijskom istraživanju, a s druge strane, riječ je o naučnoj raspravi koja otvara pitanja o dosadašnjim zabludama o porijeklu Bošnjaka. Knjiga akademika Zukorlića je važno informativno i edukativno djelo koje bi trebalo da bude na policama u stanovima bošnjačkih obitelji, ma gdje živjeli.

Nastavi čitati Refik Šećibović “Drevna Bosna Muamera Zukorlića”

Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

Sada mi postaje jasno zašto mi je 1950. godine, dok sam studirao u Beogradu jugoslovenske jezike i književnosti, profesor narodne književnosti Vido Latković dao za seminarski rad temu Današnji guslari u Bijelom Polju i okolini. Osobito je insistirao da ja, kao Bjelopoljac, napišem opširniji rad na ovu temu. I ja sam ga uradio zaista korektno, uglavnom deskriptivno – u formi izvještaja sa terenskih istraživanja. Profesor Latković je bio vrlo zadovoljan, pa je kasnije, za svoja predavanja koristio veliki dio sadržaja iz ove seminarske radnje. Ja sam, a i moji kazivači i informatori u Bijelom Polju i okolini – dakle u Bihoru, malo znao o Parry Milmanu i Albertu Batesu Lordu. Uglavnom onoliko koliko je dovoljno studentu da napiše dobar seminarski rad.

Nastavi čitati Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

Predmet rada jeste pjesma Pozdrav autora “gospodina hodže Mehmed-Emin-Efendije”, objavljena 1866. godine u prvom broju lista Bosna, jednog od prvih novinskih listova štampanih u Bosanskom vilajetu. Riječ je o prvoj, a danas gotovo potpuno zaboravljenoj pjesmi na bosanskom jeziku i nekom od zapadnih pisama u bošnjačkoj književnosti, odnosno o pjesmi koja predstavlja prvi, iako nedovoljno vrednovani tekst novije bošnjačke književne prakse uopće. S ovim u vezi, u radu se razmatraju književnohistorijski problemi začetaka novije bošnjačke književnosti, a posebno problem njezina razgraničenja u odnosu na stariju bošnjačku književnost. Pritom, a za razliku od uvriježene periodizacije i sistematizacije bošnjačke književnosti, uvodi se koncept “pretpreporoda” kao prijelazne povijesnorazvojne faze između starije i novije bošnjačke književnosti u vremenu posljednjeg desetljeća osmanske vlasti u Bosni.[i]

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

MITHAD BEGIĆ „SIJARIĆEVO UMIJEĆE“

Na Sijarićevu riječ se treba navići kao na zrak koji se udiše. Smeta najviše raskorak između našeg bića i naše kulture. Treba se uskladiti kao pisac što svoj govor prigotovi za dugu putničku priču. Čim se uhvati korak i stane di­sati zdušno, ritam se složi i ujednači, a priča poteče kao izvorska voda niz grlo. Nigdje više spotaknuća za dokučenu istinitost.

Nastavi čitati MITHAD BEGIĆ „SIJARIĆEVO UMIJEĆE“

FATMA HASANBEGOVIĆ „KNJIŽEVNO DJELO HUSEINA BAŠIĆA“

 

Pored tri knjige uglavnom kratkih priča: Neviđena zemlja (1972.), Trpija (1984.) i Vjetar sa Prokletija (1985.), Bašić je objavio i dvet knjiga stihova: Od sunca ogrlica (1970.), Bestražje (1972.), Prošle oči (1947.), Utra (1979.), Jato u nevidjelu (1980.), Breme (1986.), Uzma (1986.), Glasovi s vode (1987.) i Sjutradan (1987.).

 

Uporedo sa radom na poeziji i prozi Husein Bašić pokazuje živo interesovanje za narodno stvaralaštvo plavsko-gusinjskog kraja i šire o čemu svjedoče njegovi izbori iz lirske narodne poezije ovoga podneblja: Crni dukati (1970.), Ispod zlatnih streha (1972.) i Može li biti što bit’ ne može (1988.) izbor lirskih narodnih pjesama iz Sandžaka i okoline koje su, kako primjećuje autor, “Motivski, sociološki, običajno i leksički najbliže i najsličnije muslimanskim na­rodnim pjesmama iz Bosne i Hercegovine”.[1]

Nastavi čitati FATMA HASANBEGOVIĆ „KNJIŽEVNO DJELO HUSEINA BAŠIĆA“

ZEĆIR RAMČILOVIĆ „NEKOLIKO NAPOMENA O STVARALAŠTVU ŠEFKIJE BORANČIĆA“

Zadovoljstvo je čitati njegova djela, ali i emotivno i bolno, prije svega je i obaveza svakog Bošnjaka da se potsjeti, da zapamti poruku i pouku. Književni opus svrstava ga u deset najznačajnijih bošnjačkih pisaca, što njemu nije od prvostepene važnosti, ono što ga motivira je da ga čitaju i vole. Bošnjak iz Bihora i Sandžaka, iz Makedonije, muhadžir, profesor, poeta i romansijer, roditelj, komšija i prijatelj, veliki čovjek – Šefkija Borančić.

Nastavi čitati ZEĆIR RAMČILOVIĆ „NEKOLIKO NAPOMENA O STVARALAŠTVU ŠEFKIJE BORANČIĆA“

ŠEFKET KRCIĆ “OMAŽ KNJIŽEVNIKU ZAIMU AZEMOVIĆU”

Otišao je u vječiti smiraj Zaim Azemović, jedan, veoma značajan sandžački i bošnjački pisac i još značajniji Čovjek, veliki humanista i prijatelj Univerziteta u Novom Pazaru. Sasvim sam siguran, da poruku izabranog motoa ovog rada ste shvatili. Jer, kroz pjesmu ovaj stvaralac govori o nama samima i sebi, sa namjerom da shvatimo kako si bi se međusobno sobraćali.

Nastavi čitati ŠEFKET KRCIĆ “OMAŽ KNJIŽEVNIKU ZAIMU AZEMOVIĆU”

JAŠAR REDŽEPAGIĆ “BITNA OBELEŽJA POEZIJE SAITA ORAHOVCA I NJEGOV DOPRINOS FOLKLORISTICI”

Sait Orahovac je autor preko 20 knjiga poezije i proze i bez sumnje značajno ime u istoriji bosanske literature XX stoleća. Spadao je u inventivne i zaslužne književne stvaraoce što potvrđuju njegove brojne knjige poezije i bogato životno delo. Uporedimo li mu zbirke pesama između dva svetska rata, a to su: Vihori uzdaha (Podgorica, 1928), Nemirne svetiljke (Sarajevo, 1930), Motivi iz Bosne (Sarajevo, 1931), Usponi (Nikšić, 1933) i Lirska saopštenja (Sarajevo, 1938, drugo dopunjeno izdanje u Beogradu 1939) sa knjigama nakon 1945., gde spadaju Vrisci i kliktaji (Sarajevo, 1946), Soneti (Sarajevo, 1953), Sonetska senčenja (Sarajevo, 1957), Korak do zida (Sarajevo, 1966), Soneti i minijature (Sarajevo, 1971), Izbor pjesama (Sarajevo, 1974), Krug se zatvara (Sarajevo, 1980), Slapovi: izabrani i dopunjeni soneti (Titograd, 1983) i Biserna orglica (Banja Luka, 1990) možemo konstatovati nekoliko bitnih i zajedničkih obeležja Saitove poezije.

Nastavi čitati JAŠAR REDŽEPAGIĆ “BITNA OBELEŽJA POEZIJE SAITA ORAHOVCA I NJEGOV DOPRINOS FOLKLORISTICI”

KEMAL DŽEMIĆ “PISAC I REVOLUCIONAR MUHAMED ABDAGIĆ”

                                                                          Meni je i nebo ostalo dužno

Dosadašnja proučavanja književnog djela Muhameda Abdagića uglavnom su u fokus naučnog interesiranja stavljala pjesnički i pripovjedački opus ovog značajnog nepročitanog i naučno neistraženog bošnjačkog pisca XX  stoljeća. Činjenica da  Abdagić, strastveni zanesenjak u komunističku i revolucionarnu ideju, kasnije prokazan  za sumnjivog  intelektualca, diže glas za svoj obespravljeni narod, usporila je i pokolebala potencijalne istraživače ove tajansvene  pojave  u savremenoj sandžačko-bošnjačkoj književnosti.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ “PISAC I REVOLUCIONAR MUHAMED ABDAGIĆ”

JAHJA FEHRATOVIĆ “SIJARIĆEVA LIRIKA OD ZAVIČAJNOG DO UNIVERZALNOG DOŽIVLJAJA SVIJETA”

Tekst Sijarićeva lirika od zavičajnog do univerzalnog doživljaja svijeta bavi se dubinskom analizom Sijarićeve lirike u kojoj se prepoznaju bazične tematsko-motivske cjeline vezane za pjesnikov uži zavičaj iz koga crpi nadahnuće za veći dio svog lirskog opusa od strane kritike okarateriziranog formom lirskih minijatura. Autor prepoznaje četiri izvorišta najznačajnijeg i najobimnijeg dijela Sijarićevog poetskoga opusa: djetinjstvo, Šipovice (uži zavičajni prostor pjesnika), sudbine ljudi iz zavičaja i problematika identiteta.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SIJARIĆEVA LIRIKA OD ZAVIČAJNOG DO UNIVERZALNOG DOŽIVLJAJA SVIJETA”

MILIKA PAVLOVIĆ „KAMEN NA OKUĆNICI“

O poeziji Redžepa Nurovića, Almanah, Podgorica 2003.

 

Ima kamen na mojoj okućnici,

okamenjen tu kad je iskrio prapočetka plamen.

Mojoj je trsi bio temelj kućni

i nišan na groblju

otkako je kamen.

(„Kamen“)

Ko je Redžep Nurović?

Odgovor, moj odgovor, iz punih usta, glasi: pjesnik. Može i Pjesnik.

Ko sa imalo sumnje i podozrenja, pogleda na moj odgovor, pozivam ga da sam pročita i, pod Nurovićevim ekslibrisom, provjeri istinitost mojih usta.

Nastavi čitati MILIKA PAVLOVIĆ „KAMEN NA OKUĆNICI“

ENES HALILOVIĆ “MAPA GROTESKNIH STANICA”

Zehnija Bulić: Intimna groteska, “Arka”, Smederevo, 2003.

Narator, u ironičnoj slici uzavrele pozornice kojom defiluju igrači besmisla, intimno komunicira sa čitaocem – neka pitanja među njima i predmeti zajedničke preokupacije, kao i mjesta koja posjećuju i rasprave o literaturi koje vode, dokazuju da tok kratkog romana meandrira između svakodnevnih obaveza koje se ovdje poetskim i humorom uzdižu do nivoa sopstveničke procesije i mišljenja o tajnama čovjekova življenja koje je protkano zavaravanjem umjetnosti.

Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ “MAPA GROTESKNIH STANICA”

JAHJA FEHRATOVIĆ “SPOMENIK ONIMA KOJE NEMA KO DA SPOMENE”

Enes Halilović, Potomci odbijenih prosaca, “Rad”, Beograd 2004.

I

Prva prozna knjiga Enesa Halilovića, Potomci odbijenih prosaca sadrži devedeset šest priča podijeljenih u pet poglavlja, od kojih prvo i posljednje imaju samo po jednu priču – kao prolog i epilog – a ostala tri (Pešter, Oblaci, Imena) ključaju od narativne erudicije mladoga pripovjedača. Jedinstven i cjelovit sklop svih devedeset šest priča brižno i sveobuhvatno je strukturiran. Sadrži historiju jedne civilizacije od začeća preko geneze do konačnog debakla.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SPOMENIK ONIMA KOJE NEMA KO DA SPOMENE”

RAŠID DURIĆ „ESTETSKA OBILJEŽJA BOŠNJAČKE U CRNOGORSKOJ KNJIŽEVNOSTI XX STOLJEĆA NA MODELU PRIPOVIJEDANJA ĆAMILA SIJARIĆA, U ROMANU ‘CRNOTURCI’ HUSEINA BAŠIĆA I U ROMANESKNOJ TRILOGIJI MURATA BALTIĆA”

Zadaća je i smisao ove studije opisati i u izdvojenim primjerima pripovjedačkoga teksta dokazati estetske i stilske osobenosti sandžačkomuslimanske u kontekstu crnogorske i južnoslavenskih književnosti XX stoljeća. Izabrani karakteristični pripovjedački tekstovi Sijarića, Bašića i Baltića su u ovoj studiji estetski model za poetološku sintezu stilske i jezičke autohtonosti sandžačkomuslimanske u južnoslavenskim književnostima. Ovu hipotezu u studiji dokazujem u islamskom svjetonazoru, i u muslimanskoj duhovnosti u kojima je inspirirana i profilirana osobena gnoseologija i poetologija sandžačkomuslimanske književne riječi. U njima se sabire jedan univerzalni, općeljudski modus vivendi, kao jedinstveni gnoseološki i idejno-motivacijski literarni fokus. Islamska je religija, filozofija i estetika od petnaestoga stoljeća do danas bitno profilirala sandžačkomuslimansku usmenu i pisanu riječ, oblikujući joj individualitet i autohtonost u sklopu južnoslavenskih književnosti. Sandžačkomuslimanska književna riječ, njena duhovna gama u odnosu na crnogorskohrišćansku, pa i na bošnjačku, jest naime jedan poetološki kuriozum. I jedan estetski fenomen. I jedna višestoljetna i kulturna i književnostvaralačka realnost, koju, kao takvu, nije pojmila niti znanstveno elaborirala južnoslavenska književna povijest. Unisono, precizno i usredsređeno markirati i opisati, u stilu i u jeziku njene osobene segmente i nijanse, na temelju analize bitnih pripovjedačkih motiva sinkretizma*, integralizma*, tolerancije i mitsko-arhetipskih slojeva izabranih pripovjedačkih tekstova navedene trojice prozaista – jest zadaća ove studije.

Nastavi čitati RAŠID DURIĆ „ESTETSKA OBILJEŽJA BOŠNJAČKE U CRNOGORSKOJ KNJIŽEVNOSTI XX STOLJEĆA NA MODELU PRIPOVIJEDANJA ĆAMILA SIJARIĆA, U ROMANU ‘CRNOTURCI’ HUSEINA BAŠIĆA I U ROMANESKNOJ TRILOGIJI MURATA BALTIĆA”

ALIJA DŽOGOVIĆ “PSIHOTERAPEUTSKA SLIKA RATA”

’’NEKE STVARI NAZVANE PRAVIM RIJEČIMA’’

Heiner Muller

(Saladin Burdžović: Hessen via Montenegro, Almanah, Podgorica, 2011.)

Saladin Burdžović, Bjelopoljac, Sandžaklija, azilant, dobar pisac poezije i proze, sopstvenog stila, majstor u sopstvenom stilu – objavio je dvadesetak djela poezije i proze. Sada još: ”Hessen via Montenegro”. Poezija mu je parikselans, proza – uzor poetskog govora za naviknute čitače.

Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ “PSIHOTERAPEUTSKA SLIKA RATA”

MILIKA PAVLOVIĆ „ZAVIČAJ – TRAJNA BOJA BIĆA I METAFORA SVIJETA“

Redžep Nurović, Djed Fehim i šestoprsti Hrusto, Almanah, Podgorica 2004

Nastavi čitati MILIKA PAVLOVIĆ „ZAVIČAJ – TRAJNA BOJA BIĆA I METAFORA SVIJETA“

KEMAL MUSIĆ “U ŽIVOTU SVE JE NESIGURNO, SEM PUTEVA I KONJSKIH KOPITA”

(Uz stodvogodišnjicu rođenja književnika Ćamila Sijarića)

U selu Šipovice kod Bijelog Polja u donjem Bihoru, 18. decembra 1913. godine rodio se Ćamil Sijarić, jedan od najznačajnijih pisaca na južnoslovenskim prostorima. Za svoj rodni Bihor, kasnije, Sijarić je govorio da je to kraj u kom se teško živi, a lijepo govori. Tu svoju rečenicu donekle je potvrdio odlaskom na školovanje i time što je postao majstor priče i pričanja u jugoslovenskoj literaturi. No, rodne Šipovice i svoj Bihor nije zaboravljao. Dolazio je u zavičaj da porazgovara sa Bihorcima, da potraži gnijezdo ptice, da oslušne šipovačke tišine, da se napije vode hladne kao grom sa Dobrače, česme šipovačke, da pronađe kamen neki kojim bi, kasnije, tamo u Sarajevu, u ulici Vase Miskina, pritezao papir da mu ne pobjegne ispod olovke, dok piše.

Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “U ŽIVOTU SVE JE NESIGURNO, SEM PUTEVA I KONJSKIH KOPITA”

ALMIR ZALIHIĆ „REDŽEP NUROVIĆ BAJKE S KRAJA ILI MOŽDA POČETKA SVIJETA“

Režep Nurović: “Kamen” – izabrane priče, Librocompany, Kraljevo, 2008. godine

Kažu da smo danas toliko izgubljeni u vremenu da se naši sudari sa stvarnošću mogu porediti sa brodom izgubljenim na pučini usred bure; magla je oko nas, zapljuskuju nas visoki valovi, a obale nigdje na vidiku. Teško je reći u kojoj je mjeri ovo individualni doživljaj a u kojoj mjeri zaista fenomen vremena u kome živimo.

Nastavi čitati ALMIR ZALIHIĆ „REDŽEP NUROVIĆ BAJKE S KRAJA ILI MOŽDA POČETKA SVIJETA“

НЕБОЈША БОГИЋЕВИЋ “СЕВДАЛИНКЕ У ИЗВОЂЕЊУ ЗЕКИЈЕ РОВЧАНИН ИЗ ПРИЈЕПОЉА”

У периоду феудалног режима, на територији Босне и Херцеговине развио се посебан тип песме, који је данас широј јавности познат под називом севдалинка.[1] Реч севдалинка потиче од арапске речи säwdā, која означава једну од четири основне супстанце, које се по учењу старих лекара налазе у људском организму − црну жуч. Верује се да ова супстанца изазива меланхолично стање.

Nastavi čitati НЕБОЈША БОГИЋЕВИЋ “СЕВДАЛИНКЕ У ИЗВОЂЕЊУ ЗЕКИЈЕ РОВЧАНИН ИЗ ПРИЈЕПОЉА”

KEMAL DŽEMIĆ “HASNINA LIRSKA SEHARA”

Savremana sandžačko-bošnjačka književnost, na sreću, uporno, mudro i znalački gradi jedan osoben i originalan književni izraz, koji ljubomorno i nostalgično čuva svijet tradicionalnog, patrijarhalnog, folklorističkog kulturnog miljea. Ta mlada i poletna književnost hrabro ulazi u tokove modernističkih  književno-umjetničkih tokova bošnjačke i evropske literature.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ “HASNINA LIRSKA SEHARA”