MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” TREĆE POGLAVLJE

III

U daljini velika huka. Vetar je bivao sve jači ukoliko se približavalo veče. Cvileo je u granama omorika, otkidao i u kovitlac nosio seno sa plastova. Dolinom je odjekivala grmljavina. Šuma se do zemlje povijala. Čobani su žurno terali stoku svojim kućama. Zvona su isprekidano odzvanjala. Ljudi i stoka trčali su prema skloništima. čuli su se povici: „Stoku što pre u torove, u izbe!” Oblaci puni kiše nasadiše se na brda. Navuče se mrak. Prve kaplje krupne kiše počeše udarati po drvenim krovovima. Sklopiše se nebo i zemlja. Besnela je nepogoda. Hučala je šuma i zviždao vetar.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” TREĆE POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DRUGO POGLAVLJE

II

Ižđikala trava, sazrela za kosidbu. Modra žita su se povijala u talasima kada se vetar spuštao niz doline. Ljudi su izlazili, obilazili svoje livade, gledali u njive.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DRUGO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” PRVO POGLAVLJE

* Roman “Vrtlog” Muhameda Mula Musića objavljen je 1976. godine u Ediciji “Biblioteka B” Međurepubličke kulturno-prosvjetne zajednice sa sjedištem u Pljevljima. Urednik knjige bio je Ćamil Sijarić, a recenziju pored Sijarića potpisuje i Radomir Barjakatervić. Knjigu je likovno opremio Aleksandar Aleksić, dok je kao odgovorno lice ispred izdavača potpisan Kemal Šećerkadić.

Izdavački savjet činili su:  Mišo Vučićević (predsjednik) Mustafa Hadžiatlagić (potpredsjednik) akademik Dušan Kostić, akademik Ćamil Sijarić, Ramiz Bambur ,Mirko Vraneš, dr. Vojislav Maksimović, dr. Radovan Vučković, Manjo Vukotić, Bedrija Zaimović, Slobodan Dabetić, Rasim Ćelahmetović, Svetozar Radonjić-Ras, Kosta Radović Dragomir Brajković.

Obzirom da je riječ o autoru velikomedresantske generacije sandžačkobošnjačkih pisaca kao i veoma raritetnom i skoro nepoznatnom i nedostupnom djelu, sajt SANDŽAČKAKNJIZEVNOST.COM objavit će ovaj Musićev roman u više nastavaka.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” PRVO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

KEMAL MUSIĆ “FEHIMA”

Kad se Fehima Hasanova vratila iz bijela svijeta u Potkrš, svi su u nju gledali kao u čudo. Kratka kosa ofarbana u crvenu boju, dugi nokti, obrve očupane, a lice ispijeno, kao da je milion jutara budno dočekalo. Nigdje one djevojke što je po potkrškim livadama čuvala stoku, nigdje one djevojke što je sa petnaest godina sjela na motor nekog neznanca i otišla. Tada je za njima ostao samo crni dim iz auspuha i prašina sa potkrške džade.

Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “FEHIMA”

Please follow and like us:
0

REFIK LIČINA “BOJA HLJEBA”

1. Uzroci

Premda ne volim životinje, a rogatu marvu mrzim, ovu priču započinjem sa opisom jednih starinskih volova. Nazivaju se birdaši, volovi-birdaši, odavno su, mislim, izumrli, ali dok su bili s ove strane zbilje držani su na velikom glasu i velikoj cijeni. Nijesu bili od domaće, sitne i odrte stoke, već endemni gojenici iz Pećke kotline. Uzgajali su ih šutljivi Albanci i o naravi tih teglećih životinja kao krv rumene dlake, vitkih rogova i cvjetastih glava mogla bi se, da je snage i umijeća, nova Šeherzada ispričati.

Nastavi čitati REFIK LIČINA “BOJA HLJEBA”

Please follow and like us:
0

NUSRET IDRIZOVIĆ „KOLO KRALJA TOMAŠA I ALLAHOVIH DŽIHADA“

Na kamenu: čovjek. Ne zna se kome je okrenut: Istoku ili Zapadu. Davno je iščezao s lica zemlje i više se ne sjeća kako je bilo: ili nogama prema Istoku a glavom prema Zapadu, ili glavom prema Istoku a nogama prema Zapadu.
Igra svjetlosti i tame.

Nastavi čitati NUSRET IDRIZOVIĆ „KOLO KRALJA TOMAŠA I ALLAHOVIH DŽIHADA“

Please follow and like us:
0

MARUF FETAHOVIĆ “TERAZIJE”

U kasabi što ostade iza Isa-bega, mahale tad drijemahu čudnom, dugom i kao ukletom nesanicom. Minareta nad njima uzvišena, kao da čuvahu svoj mrtvi mir u golom plavetnilu neba. Svejedno je njima da li je u kasabi ljeto, zima ili mokra i vlažna jesen. A ondašnji ljudi bijahu svikli na jedno. Svoje adete ljubomorno čuvahu kao svetinju ili kao dragocjeni miraz.

Nastavi čitati MARUF FETAHOVIĆ “TERAZIJE”

Please follow and like us:
0

KEMAL DŽEMIĆ “HASNINA LIRSKA SEHARA”

Savremana sandžačko-bošnjačka književnost, na sreću, uporno, mudro i znalački gradi jedan osoben i originalan književni izraz, koji ljubomorno i nostalgično čuva svijet tradicionalnog, patrijarhalnog, folklorističkog kulturnog miljea. Ta mlada i poletna književnost hrabro ulazi u tokove modernističkih  književno-umjetničkih tokova bošnjačke i evropske literature.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ “HASNINA LIRSKA SEHARA”

Please follow and like us:
0

SEAD TRHULJ “RAZMJENA LJUDI”

Rekli su da ih u tu salu skupljaju za razmjenu. Bila je to nada za spas, u prelazak svojima, u slobodu. Ali se nisu mnogo radovali – moglo bi to izazvati gnjev čuvara, moglo bi napujdati neke bijesne vojnike da se na njima svete. A moglo bi sve to propasti pa da ih opet vrate u neke druge logore. Uovom vremennu koje su proveli po logorima i zatvorima naučili su da se ničim ne treba unaprijed radovati, jer su poslije toga muke teže, a razoračenja dublja.

Nastavi čitati SEAD TRHULJ “RAZMJENA LJUDI”

Please follow and like us:
0

SALADIN BURDŽOVIĆ “GODIŠNJICA MATURE”

U vrijeme mojih najžešćih emigrantskih depresija, u ljeto 2001.godine, stigoše u Hessen glasovi da moja generacija, desetkovana smrtima i iseljavanjima, “slavi” petnaestogodišnjicu mature. U nekakvom restoranu, na obali Lima, okupiće se oni, bivši drugovi i drugarice sadašnja pretpostavljam gospoda, koji su, eto, preživjeli “Godine raspleta” u najljepšem zatvoru na svijetu. Uz muziku i vino, evociraće uspomene na Ništa, jer je Ništa najbolja riječ koja može opisati godine Praznog srca i želuca, tamo negdje na Hauptvahe, slušao sam, iz mobilnog telefona, riječi koje su opisivale sjećanje na neko vrijeme za koje sam mislio da više ni u sjećanju ne postoji! Neka mi se bezrazložna pakost skupila u grlu i da sam dolje ne bih otišao, mislio sam…

Nastavi čitati SALADIN BURDŽOVIĆ “GODIŠNJICA MATURE”

Please follow and like us:
0

BISERA SULJIĆ-BOŠKAILO “MUŠKO”

Ahhh! Pešter! Ta prokleta Pešter!

…I dok je mraz, taj bijelobradi car, vrijedno kitio ledenim draguljima svoju ljubljenu Pešter, jedna žena je prtila kroz namete. Iza nje su, po srebrenom tijelu beskrajne visoravni, ostajale vijuge. I osim puna mjeseca na nebu, i njenih koraka po mrzloj ledini, nemaše te noći, više ničeg živog, na putu. Ne bi čak ni vučijih tragova, da joj insanski hod po razapetoj mreži februarske zubate bjeline, prate. Ne bijaše, ama čak, ni ponoćnih utvara, da joj uz svoj kikot tu škripu poderanih opanaka, dok mraz ispod sebe drobahu, ravnicom raznesu.

Nastavi čitati BISERA SULJIĆ-BOŠKAILO “MUŠKO”

Please follow and like us:
0

REDŽEP NUROVIĆ “SVIRAČI”

Vascijeloj varoši, po Pazaru jakako, na veseljima su svirali čerkezi; muškarcima svircima jecala je arija sa ćemaneta, a žene defovima seckale te tanke i čežnjive tonove u ritmove kojisu nagonili igrače da trepere nalik lišću jasikovu. Niko se nije ženio tad, a da mu je ko drugi na svadbi zasvirao. Čerkezi svakom.

Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “SVIRAČI”

Please follow and like us:
0

ZAIM AZEMOVIĆ “DUG ZAVIČAJU”

“Dug zavičaju? Niko nije birao svoje mjesto rođenja, roditelje i ime kojim će ga zvati. Palo mi je u dio u redu življenja da se rodim u ovom siromašnom i zabačenom kraju, da mi ova njegova brda budu zavičajna Ijubav. Nije mi žao i ne stidim se svoga mjesta rođenja. Treba mu vratiti dug za dati život. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, užasnut njihovom nepismenošću i siromaštvom, ko je onda obavezniji od mene da ih više voli i ostane među njima?”, mislio je učitelj Dino dok je sjedio na ledini pored puta, na planini Rujištima da se odmori od napornog pješačenja. Pored učitelja je sjedio školski kurir Arslan držeći za uzdu konja, koji je ršteći zubima čupkao oštru travu pored puta. Kurir je sašao iz sela Selišta da u gradiću Trgovištu sretne novog učitelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpreče stvari.

Nastavi čitati ZAIM AZEMOVIĆ “DUG ZAVIČAJU”

Please follow and like us:
0

FAIZ SOFTIĆ: “MUTNA VODA”


Prije zore, odmah poslije prvih pijetlova, majka me probudi i veli, a kao da ptica cvrkutnu: hajde, vrijeme je da se spremate, te otac moj predobri i ja ustadosmo ispod toplih jorgana i počesmo teturat po hladnoj i slabo osvijetljenoj sobi. Lampa je, kao na samrti, žmirkala na drvenom stolu u samom ćošku sobe, jer je majka, da ne bi smetala onoj preostaloj usnuloj djeci, bješe skinula sa eksera na zidu iznad naših glava i ponijela na sto. Tiho je koračala, skoro na prstima, i njen korak se nije osjećao, koliko osjeća li se let leptirice koja kruži oko lampe.

Nastavi čitati FAIZ SOFTIĆ: “MUTNA VODA”

Please follow and like us:
0

SAFET SIJARIĆ: „SARAJEVSKI DAŽD“

Prolazeći koševskom dionicom puta iz pravca Pionirske doline k centru grada, dionicom što se danas provlači kroz sama groblja, čovjek ne može a da ne pogleda oko sebe, koliki su redovi i redovi novih, sasvim novih nišana i nadgrobnih spomenika, koji su zauzeli nekadašnje travnjake i skverove, pa i same sportske terene. Ovuda ćete nerijetko primijetiti kako neko u prolazu, bio to pješak na trotoaru ili putnik u vozilu, podigne ruke i prouči fatihu, ili se pak, ako je hrišćanin, prekrsti. A i drugi se, osim kakve življe grupe mladih, spontano prišute.

Nastavi čitati SAFET SIJARIĆ: „SARAJEVSKI DAŽD“

Please follow and like us:
0

MUHAMED ABDAGIĆ: “AVDIJA MUHDŽER”

Kao i obično, kahva je bila puna, posjedali sve prviši iz mjesta. Unaokolo, razvlašćene age i begovi i stari turski činovnici – efendije. Puši se, srču se kahve, razgovara o koječemu, najviše o oduzetoj zemlji poslije osamnaeste i o naknadi za tu zemlju. Bune se i ljute: a šta mi je platio, nije mi dao ni za jedan godišnji ušur, prde i dokolice njihove, da mi oni naknade, nije ovo nikakva država, samo fukara, a jopet bih htio da se računaju u nakakvog gazdu i gospodina koje, eto, plaća što je oduzeo… A ništa bogami, nije mi ni slamu platio… Prda njihova… Ta ono što dadnu s haramom je, izgori začas ko navatru a onda opet čekaj godinama, i jedini nas razgovor u kahvi: ima li šta, hoće li šta davat?

Nastavi čitati MUHAMED ABDAGIĆ: “AVDIJA MUHDŽER”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “MIRIS LIŠĆA ORAHOVA”

Bila nas je puna kuća: stric, pa strina, pa stričevići, pa mi sinovci – i ni­kad se, ni uveče kad se skupimo oko sofre, ni izjutra kad odlazimo na poslove, nije među nama čula riječ ni koliko: potamo se, a kamoli da je neko na nekoga viknuo ili rekao ružnu riječ, bilo bi to kao da se ku­ća prevrnula – i šta bi na to rekao naš stric! Naš stric je za nas bio neš­to veliko – veće i od kuće, i od zemlje, i od sela, i od svega što smo mi njegova čeljad ikad očima vidjela i ušima čula.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “MIRIS LIŠĆA ORAHOVA”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “KOZA”

Po stijenama miočkim, koje su cio jedan bijeli zid od kamena – sa mn­o­go prevoja, pećina i provalija, sa strminama, dubinama i visi­na­ma, mogle su da se veru samo miočke koze. Lomeći se po tom lomu od krša ka kakvom glogu izniklom iz pukotine, ka žbunu rujevine, ka ze­le­noj grani jasena, one su se na svojim tankim a jakim nogama us­pi­njale uz litice i stajale tamo gdje ništa što hodi na četiri noge ne mo­že stići i stati, do samo koza.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “KOZA”

Please follow and like us:
0

RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “NA PUTU”

 

 

Sto mu gromova, ova zima odveć potraja: izgleda da nas ne namjerava još dugo napustiti. Pa još snijeg nasuo te čovjek ne umije ni koraknuti. Ne znam kamo će: desno nezgodno, lijevo još gore – mumlao je Vrećan, krateći neku odsječenu šljivu, koja je bila posljednja u njegovoj bašti.

Nastavi čitati RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “NA PUTU”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “ŽENA I NOĆ”

Mogao je mjesec da se probije kroz tanak oblak i obasja vodu, i tada bi oko, ako bi mu bilo do gledanja, moglo da vidi dolje u vodi isti onaj mjesec gore na nebu i uz njega zvijezde, sve u vodi, pa zato sjajnije od onih gore na nebu… To je ona slika koju ljudi vole da vide – kad je vrijeme za gledanje – jer svijet postane širi nego što jeste, jer dva su neba tada na svijetu, dva mjeseca i dva puta više zvijezda…  Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “ŽENA I NOĆ”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “HRT”

U Pešteri ima selo Dolići. Oko njega sa istočne i južne strane povijaju se brežuljci, a tamo na sjever i zapad pukla, kao dlan, ravna polja, kojima, reklo bi se, kraja nema. Nekada je u Dolićima, zbog tih ravnih i širokih polja, bio čuven lov sokolovima i hrtovima; jer sokolovi brzo i pravo lete, a tu su imali kuda da polete, a hrtovi brzo i pravo trče, i tu su imali kuda da potrče – i ništa im, što nebom leti i zemljom gazi, a lovi se, nije moglo umaći. Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “HRT”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “HASAN, SIN HUSEINOV”

Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog dana ušao u han Kolobaru, po­kazali su mi ga rukom i rekli da ga pozdravim, da mu kažem koju ljubaznu riječ i odam poštovanje kako najljepše umijem jer on to voli, a zatim da prođem i sjednem na sećiju odakle, ako hoću, mo­gu kroz prozor da gledam svijet na čaršiji kako ku­puje i prodaje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pričam kako sam i ja u Sarajevu, u ha­nu Kolobara, vidio Hasana, sina Huseinova. Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “HASAN, SIN HUSEINOV”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ “BUNAR”

Voda je sva krenula naprijed, zatalasala se – bistra, široka, i u njoj se zaljuljao crven mjesec, i kraj njega zvijezde, crvene i one, duboke. Vjetar je duvao kroz travuljine, širok i blag, povijao ih tu nad vodom, među njima jedan cvijet, bijel, pod zvijezdom. Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “BUNAR”

Please follow and like us:
0