FATMIR BAČI “PTICE”

Views:
40

“Ali nisu samo djeca koja ubijaju pjesnike”
Mark Twain

Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati.

Pa čak,
I na marginama tišine,
I u žiži najtužnijeg bola,
I na samom vrhuncu samoće,
Ptice pjevaju…
Pjevaju,
Jer im se pjeva,
Ili možda zato,
Što i ogorčeni plač,
Isto im znači – pjesma.

Pjevaju,
A svaka čestica po vazduhu,
Naštimano i nestašno,
Talasa i treperi,
Poput onog,
Dirljivog drhtaja na usnama,
Kada suza,
Krišom grije i steže,
A izdajica je tu,
Vlažan roj blještavih iskrica,
Što po očima šeta,
Dok je pogled već obukao,
Providno odjelo magle.

Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati,
I pjevaju,
Ali ne sve…
Na dirljivom vrhuncu pjesme,
Na visokoj grani,
Odmah pokraj gnijezda,
Ubili su jednog bulbula…

* * *

Znaju ptice,
I smireno,
I lepršavo poletjeti.

Pa čak,
I do ivice gorkih rastanaka,
I na dalekom ćošku zaborava,
I iznad prostranstva prezira,
Ptice lete…
Lete,
Jer im se leti,
Ili možda zato,
Što i sitan korak nebom,
Isto im znači – letjeti.

Lete,
I nebom raširenih krila,
Oštrim kao hajdučki noževi,
Seckaju liniju horizonta,
Upravo tamo,
Gdje se prepliću i kriju sve,
I one lažne,
I vjerodostojne enigme,
Gdje se talas po talas,
Drhtavi krugovi sakupljaju,
U jednoj maloj tački,
Poput srca,
Kako bi smirili,
Ili probudili oluju.

Znaju ptice,
I smireno,
I lepršavo poletjeti,
I lete,
Ali ne sve…
U veseljaćkoj igri nebom,
Na najvišoj tački leta,
U susret sunčevog kruga,
Srušen je mrtav jedan sokol…

* * *

Pjevaju,
Lete,
A možda ko zna,
Ptice znaju i plakati,
I padati,
Kao i mi,
Kao i svi ljudi,
Samo što ih ne shvaćamo,
Osim u stihovima.

* * *

Baš zato,
Blago pjesnicima,
Polete pjesmom u visine,
Ili zapjevaju srcem leteći
Sve poput ptica.
Ali i teško pjesnicima,
Na dirljivom vrhuncu pjesme,
U veseljaćkoj igri nebom,
Na najvišoj tački leta,
Ubijaju ih,
Kao što djeca ubijaju ptice.

 

Please follow and like us:
0