GUSINJE SE IZ TEMELJA LJULJA

Gusinje se iz temelja ljulja,

od momaka i od đevojaka:

đevojke ga pjesmom zapalile,

a momčad ga kolom opasala!

Vraćaju se sa gore glasovi,

a biju se na vodi talasi,

azgin momčad, a šerne đevojke,

Đurđev-danak sa beharom dođe,

sa beharom i sa zelen-listom;

digao se snijeg uz planine,

uz planine, mrke Prokletije,

kao jata b’jelih labudova,

il’ ko runa proljećnih oblaka.

Zamukle su puške na granici,

proljeće je, a ratova nema,

ne donose mrtve ljucke glave,

i ne kupe momčad u askere,

mili Bože, nek tako potraje!

 

* Objavljeno u Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti, Tom 2, El-Kelimeh, SBK, Novi Pazar 2014.

Please follow and like us:
0