HAMZA HUMO “HAMZA”

Views:
17

Nazvaše me Hamzom
Kao što nazvaše hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih beduina,
Crnih građana vječno sunčanih gradova,
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaža,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazara visokog Irana
Što prodaju ćiime,
Biser, nakit, žene.

O čudno je to,  čudno
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!
Često mislim na te
Muhamedov striče,
0, veliki Hamza.
Vidim te s bakarnim kopljem i štitom
Kako se boriš u bici kod Uhda.
Jurišaš krvav, slomljena ti rebra,
Ko lav se boriš.
A kad se osvijesti –

Razbojište pusto i crno,
Na njemu sama smrt,
Po njemu šeću ko crne čavke žene.
I kada ti u bolu na bojištu jeknu,
One zavijaše ko ljute hijene,
Strahovita oka, nacerena lica

Bolovi neka sad svi propište!
Gle, krv mi teče iz rana!
I cijelu noć ja jezdim tako
Kao vilenjak, ko vitez luda,
Dok oluj prašti, urlaju čuda
I pak’o užasa svijetom bježi,
Zora se nasmiješi na vrsku dana:
– Gle, Hamza Humo kraj druma leži!

Please follow and like us:
0