JAHJA FEHRATOVIĆ “POSLANICA O EGU”

EGO

 

ego počiva u čovjeku

čovjek raste u svijetu

 

neki rukom sretni migom

česti mukom rijetki žigom

 

mladac na divanu danuje

mladac u o sami samuje

 

nema znoja nema rana

sve bez boja sve bez brana

 

žalac kuje žalac psuje

žalac gura žalac natura

 

sve ga tišti na sve vrišti

vazda pišti svakog ništi

 

stego ego – ego stego

 

 

 

     ALTER EGO

 

tuđoj muci vazda rad

kad u drugog vidi sklad

izjede ga crni jad

 

sve mu treba svakog vreba

sve ga mori za sve gori

 

taština mu srce grije

truhla duša u njeg zrije

koljeno mu sveto nije

 

svakog vreba svemu treba

za sve gori sve ga mori

 

šuplje riječi gladna oka

naj’o bi se krvi soka

da mu staneš ikad s boka

 

sve ga mori svakog vreba

za sve gori sve mu treba

 

pri susretu stiskom vuče

zborištima slavi guče

a u tmini buče l’ huče

 

svakog vreba sve ga mori

sve mu treba za sve gori

 

kiselo se svemu smiješi

spletku svaku hitro riješi

o kako se luda griješi

 

sve ga boli sve ga soli

sve ga drobi sve ga robi

 

 

       INTER EGO

 

na sve halke na sve dveri

stoje hulje čuče zvjeri

ispod oka svak ga mjeri

 

ego čuje eho gaji

rime kuje čini baji

pokolj snuje dah mu taji

 

trgom šeće ljude sreće

svakom kreće niko neće

u pos’o se preči meće

 

mramorima muke reče

stijenje šuti zvuke peče

svaki reže svaki sječe

 

ni za paru nema žene

što će leći pored bene

može falus sam da blene

 

dograbi se luda brda

na šum svaki glavu mrda

ne da umu da izvrda

 

kod svih halki pred sve dveri

stade strka glas se mjeri

ustrvljene od zla zvjeri

 

 

MORTE EGO

  

za života u grob leći

šta o tome sada reći

od svih grijeha grijeh je veći

podno sebe granu seći

 

zalud rime zalud tropi

ulud klime ulud stropi

krv teslime krv se propi

 

svaki čovjek jedan svemir

svaki svemir jedan demir

svaki demir stvara nemir

 

pružit pogled sa Parnasa

ružit ko je druga klasa

dužit korak mimo masa

kužit svak je niža rasa

 

zalud tropi zalud rime

ulud stropi ulud klime

krv se propi krv teslime

 

stvoren nemir rađa bijes

rođen bijes njedri vrijes

njedren vrijes gotov lijes

 

samom sebi kopat raku

iznad glave čuti svraku

oštrit ćošak svakom kraku

leć u tminu spit u mraku

 

 

ulud klime

zalud tropi zalud rime

ulud stropi krv teslime krv se propi

gotov lijes groba iska

ko ga strefi a ne biska

spasiće se mučna vriska

 

 

     POST EGO

 

u zemlju se humka vrgla

povrh humke trava trgla

 

umili se rima verba

pjesmu poji miris herba

stišala se kužna berba

 

šišmiš leti život slavi

šimšir buja zambak plavi

šimšik sjeva bježe mravi

šindre skida štene stravi

 

kiša spira crne znake

voda nosa u brzake

tavne dane teške mrake

ispari se sve u zrake

 

i na kraju bi početak

ego rodi nov zametak

trna mrskog siv obletak

 

a u zime a u ljeta

on li raste on li cvjeta

 

18-21. 03. 2006.

 

  • Objavljeno u časopisu SENT
Please follow and like us:
0