JAHJA FEHRATOVIĆ “UVODNA RIJEČ ENCIKLOPEDIJI SANDŽAČKOBOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI”

Sandžački Bošnjaci, kao nedjeljiv dio ukupnoga bošnjačkoga naroda, otrgnuti od matice više od stotinu godina u mnogim svojim posebnostima bivali su prepušteni sami sebi. Bez sistemskog uređenja bilo kog dijela društvenih odnosa, djelovali su kao rasprnuta niska bisera čije se kuglice zagube na najskrovitija mjesta ne bi li preživjele do trenutka kada će se iznova nanizati i prikazati svo blještavilo i sjaj u jedinstvenoj ljepoti zbira. Stiješnjen na četveromeđu, ovaj narod  je prethodno stoljeće proveo u rastakanju svega što čini njegovo biće, i pronalaženju mehanizama opstojanja u uvjetima koji su mu nudili sve samo ne preživljavanje u onom obliku u kakvom je od Boga dan, kao dio matičnoga prostora Bošnjaka, baštinika islama i govornika bosanskoga jezika sa najbogatijom kulturom na Balkanu oplemenjenom primjesama orijenta i bazom evropske civilizacije. U jednom takvom ozračju, mnoge njegove vrijednosti pokušavali su drugi prisvojiti i prikazati kao dio svog kulturnog nasljeđa i identiteta, izuzev onih pojavnosti koje su bile same po sebi previše obojene bošnjačkim nacionom i islamskom komponenom pa se nikako nisu mogle uklopiti u drugi ambijent, te su se iz tog razloga ili, primarno, pokušavane negirati i skrivati ili pridodati bosanskohercegovačkoj bošnjačkoj komponenti, gdje su skoro po pravilu, zbog svojih sandžačkih specifičnosti, smatrane sekundarnim vrijednostima i stavljane u drugi plan istraživanja, valoriziranja, prikazivanja, sistematiziranja i kanoniziranja unutar svojih primarnih sistema. Iz tih razloga smo bili, cijelo jedno stoljeće, skoro izopšteni iz svih progresivnih tokova očuvanja, unapređenja i izgradnje nacionalnoga i vjerskoga identiteta, u kojima književnost zauzima jedno od nosećih mjesta. Zato je projekt ovog tipa i obimnosti bio neophodan kako bi se donekle ispravila nepravda prema autorima, njihovim dostignućima i općenito sandžačkobošnjačkoj književnosti kao najprogresivnijem dijelu bošnjačke književnosti, kulturnoga nasljeđa i tradicije, koji su do pokretanja ovog projekta bili ili potpuno zaboravljeni, izopšeni ili tek djelimično integrirani u kanone naše literature.

 

enciklopedija sandzackobosnjacke knjizevnosti naslovnica

 

Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti možda jeste novina na govornom području bosanskoga jezika, koja tretira regionalnu književnu posebnost jednog dijela bošnjačkoga naroda, ali je ona, prema našem mišljenju, sasvim opravdana obzirom na raskošnost, kvalitativnu i kvantitativnu prisutnost u svim periodima književnog kanona i žanrovsku raznolikost te poluovisnost ove tradicije u odnosu na cjelinu bošnjačke književnosti. Sa druge strane, ona će široj čitalačkoj i naučnoj javnosti predstaviti mnoga autore i djela koja su neopravdano zaboravljena iz prostog razloga što do sada niko nije imao u dovoljnoj mjeri osjećaja da ih prisajedini jednoj cjelini, te su tako njihova književna dostignuća visila na marginama bošnjačke, srpske, crnogorske, hrvatske, albanske, makedonske, turske i mnogih drugih tradicija. Upravo se na tim marginama dešavalo ono što smo tijekom rada na ovom projektu i onim koji su mu prethodili utvrdili: da je dosta toga iz naše književnosti makar djelimično istraženo, ali da je neophodno to sve sjediniti u jednu cjelinu kako bi dobilo odgovarajuću formu i suštinu. Otuda i, vjerovatno za neke pretenciozna, odrednica „enciklopedija“, međutim uvidom u literaturu i rječnike ova odrednica se doima sasvim prikladnim, jer se svi relevantni rječnici koje smo konsultirali – Rječnik bosanskoga jezika Dževada Jahića, Rečnik srpskohrvatskoga jezika Matice srpske i Matice hrvatske, Veliki rječnik stranih riječi, kratica i izraza Željka Klaića, Leksikon stranih reči i izraza Milana Vujaklije itd. – u definiranju riječi enciklopedija slažu da je to riječ grčkog porijekla koja, između ostalog, označava pregledno izlaganje znanosti i umjetnosti u cijelosti ili djelomično, obrađeno u organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili po abecednom redu. Obzirom na postojeću tradiciju, u opticaj je bila i odrednica hrestomatija, ali kako ova studija pored kritičkih tekstova, studija, naučnih i stručnih radova ima intenciju da predstavi i izbore iz originalnih djela autora, odrednica eniklopedija se pokazala prijemčivijom i bolje se uklapala u untarnji sistem cjeline. Također, ona prati i opći trend u nauci, gdje se sve češće, pored općih, javljaju i specijalizirane književne enciklopedije, kao što su recimo: The Oxford Encyclopedia of American Literature  Jaya Parinija i Phillipa W. Leiningera (2004), The Oxford Encyclopedia of British Literature Davida Scotta Kastana (2006), Encyclopedia of Gothic Literature Mary Ellen Snodgrass (2009), Encyclopedia of African Literature Simon Gikandi (2003),  Encyclopedia of German literature Matthiasa Konzetta (2000) i dr.

Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti zamišljena je u više tomova koji prate dijahroni razvoj ove književne tradicije, od kojih se prva dva već nalaze pred čitaocima. Prvi tom obuhvaća predislamsku tradiciju Bošnjaka i književnost na orijentalnim jezicima, drugi alhamijado literaturu i usmenu književnost, treći sandžačkobošnjačku književnost prve polovice XX vijeka, četvrti sandžačkobošnjačku književnost drugu polovice XX vijeka, peti sandžačkobošnjačku književnost u prvim decenijama XXI, a u šestom bi se trebala naći ukupna bibliografija sandžačkobošnjačke književnosti.

Radovi odabrani u ovoj Enciklopediji, naročito studije i kritički tekstovi, uzeti su iz dvije vrste izvora i predstavljaju iscrpan višegodišnji istraživački rad s ciljem prikupljanja svega onog što je do sada urađeno o sandžačkobošnjačkoj književnosti naznačenog perioda, tako da prva vrstu izvora jesu studije publicirane u zasebnim knjigama naznačenih autora ili referentnim periodikama koje su se bavile ovim pitanjima. Za one fenomene i autore o kojima nismo imali nikakvih studija i kritičkih tekstova potruduili smo se da ih dobavimo kako bi smo zaokružili cjelinu i dobili uvid u sve fenomene razvoja sandžačkobošnjačke književnosti do odlaska Osmnalija sa prostora Sandžaka.

Na samom početku Prvog toma data je definicija sandžačkobošnjačke književnosti kao neupitnog dijela ukupne bošnjačke književnosti koji baštini neke svoje specifičnosti što ga čini svojevrsnim podsistemom bošnjačke književne tradicije. Također, ovom dijelu pripada i studija Tokovi sandžačkobošnjačke književnosti do odlaska Osmanlija (1396-1912) u kojoj se pokušava sintetizirati sandžačkobošnjačka književnost naznačenoga perioda. Oba teksta dijelovi su priređivačeve  doktorske studije Književnohistorijske i poetičke osobenosti sandžačkobošnjačke književnosti odbranjene na Internacionalnome univerzitetu u Novome Pazaru juna 2013. godine.

Poglavlje Predislamska tradicija Bošnjaka obuhvaća nekoliko uglavnom kulturoloških studija o sandžačkome srednjovjekovlju. Tekst O dobrim Bošnjanima muftije Muamera ef. Zukorlića prvi puta se objavljuje u ovoj Enciklopediji. Riječ je o  novom pogledu na fenomen dobrih Bošnjana i  njihovog vjerskog učenja koji se zasniva na dvijema tezama, prvoj koja govori o porijeklu Bošnjaka sa  naglaskom na ilirsko-gotski supstrat i drugoj koja dokazuje da su bosanski kristjani, za razliku od bugarskih bogumila te zapadnoevropskih katarena, patarena, albigineza i drugih sličnih pokreta zasnovanih na neomahinejskim osnovama, svoje učenje bazirali na arijanskome montoeizmu koje je u Bosni došlo preko Gota. Druga studija akceptirana je iz knjige Sandžački bogumili Sulejmana Aličkovića koja od svoje pojave 2009. godine ne prestaje da intersira naučne i šire čitalačke krugove obzirom, da je prvo štivo te vrste u potpunosti posvećeno sandžačkim kristjanima. Fragmenti o stećcima u Sandžaku preuzeti su iz knjige Stećci, kultura i umjetnost Šefika Bešlagića; u ovom tekstu su prezentirani dijelovi Bešlagićeve studije koji se isključivo odnose na sandžačke stećke. Rad akademika Ibrahima Pašića Etnogeneza sandžačkih Bošnjaka između nacional-romantizma i pozitivno utemeljene znanosti izlagan je na naučnom simpoziju Historijski i kulturološki procesi u Sandžaku/Staroj Raškoj koji je održan decembra 2010. godine u Prijepolju u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice i Doma kulture Prijepolje. Stjecajem nesretnih okolnosti, zbornik radova sa tog simpozija još uvijek nije publiciran, a kako je priređivač bio jedan od organizatora ovog simpozija to je od akademika Pašića dobio ovaj rad na dalju obradu i pripremu za štampu. U međuvremenu je autor isti rad štamapao u Tutinskom zborniku, tako da će ovo biti njegovo drugo objavljivanje. Tekst Vjera u Bosni i Hercegovini prije Turaka sastavni je dio knjige Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih muslimana Mehmeda Handžića, prve studije na ovu temu štampane 1940. godine u Sarajevu. Na koncu, tekst Sandžački glagol izrimiti se (objavljen u časopisu Panbošnjak, br, 13) nastoji kroz prizmu rekonstrukcije značenja jednog neobičnog i zaboravljenog glagola specifičnog za Sandžak dati svu usložnjenost historijskih i kulturoloških procesa na ovom području od vremena Ilirka do današnjice.

Poglavlje Književnost na orijentalnim jezicima nastojalo je prikupiti svu dostupnu građu o sandžačkobošnjačkim autorima na orijentalnim jezicima koja je dostupna na bosanskome i drugim južnoslavenskim jezicima. Obzirom da se radi o viševjekovnom književnoj tradiciji koja se tek u novije vrijeme počinje valorizirati i, prije svega sa osmanskoga jezika, prevoditi na naš jezik, kvantitet i kvalitet građe o pojedinačnim autorima je neujdnačen, te očekujemo da će neko naredno izdanje Enciklopedije, usljed istraživanja koja će nadamo se uslijediti, biti znatno bogatije kako djelima samih autora tako i stidijama o njima. O nekim od autora imamo samo osnovne biografske i biblografske podatke dok o drugim postoje prijevodi djela i relevantni književnokritički sudovi. Od autora koji su nam danas tek površno poznati i koji čekaju na nekog strpljivog i pouzdanog orijentalistu jesu Arši Čaki Muhamed, Ahmed Gurbi, Hušui, Nimeti i Muhamed Emin Serdarević iz Novoga Pazara, Jahja Tašlidžali i Hilmi b. Husein Taslidžak iz Pljevalja, te Šehdi Osman Kadić Bjelopoljak. Podatke o njima prenosimo iz djela Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti Safvet-bega Bašagića, Književnost naroda BiH na orijentalnim jezicima Hazima Šabanovića, Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana Mehmeda Handžića, te radova Enesa Pelidije, Smaila Balića, Senada Mičijevića, Dragane Kujović i Ismeta Bušatlića. O nekolicini drugih autora u Enciklopediji donosimo dulje studije i izbore iz djela. Ep Ljepota i srce Ahmeda Valija preveo je sa turskog dr. Adnan Kadrić, te u zasebnoj knjizi isti štampao uz respektnu naučnu studiju o Valiju i njegovom djelu. U Enciklopediji smo akceptirali veći dio Kadrićeve studije kao i izbor iz Valijevog djela. Djelom Ahmeda Hatema Bjelopoljaka bavili su se Mirza Sarajkić sa Odsjeka orijentalistke Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Sabaheta Gačanin sa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Njihove studije kao i prijevode i prepjeve Hatemovih pjesama preuzeli smo iz časopisa Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Zaim Azemović je zaslužan za otkriće još jednog sandžačkobošnjačkog divanskog pjesnika Davuda Ganiju, te smo poeziju ovog autora kao i uvodne tekstove o njegovom djelu preuzeli iz knjige Davud Ganija Pjesme ljubavi i zahvalnosti prema Stvoritelju koju su priredili Azemović i Mujo Denjiz. Ovom dijelu pridodali smo i studiju Omera Mušića o užičkom šejhu Muhamedu Užičaninu koji pripada sandžačkobošnjačkom kulturno-povjesnome krugu; studija je preuzeta iz Priloga za orijentalnu filologiju iz davne 1950. godine.

Drugi tome enciklopedije obuhvaća sandžačkobošnjačku alhamijado literaturu i usmenu književnost. Obzirom da su djela alhamijado autora pisana na bosanskome jeziku te svojom strukturom i namjenom bila prisutna u svakodnevnom životu Bošnjaka, i literatura o ovom dijelu sandžačkobošnjačke književnosti je obimnija i skoro o svim autorima imamo više informacija. Autori su poredani hronološkim slijedom i u odrednicama su dati izbori iz njihovih djela kao i književnohistorijske studije o tim djelima. Divan mula Sulejmana Tabakovića je prvi i do sada jedini puta objavljen 1992. godine, imajući u vidu važnost ovog najstarijeg sandžačkobošnjačkog alhamijado djela i raritetnost izdanja koje se skoro ne može naći ni u bibliotekama, u enciklopediji donosimo Tabakovićev Divan ili Kasidu dobar zeman prokasa, kao i, nakon konačnog razrješenja autorstva, njegov spjev Ibrahim terzija. Također, odlučili smo se i da prenesemo tekst dr. Safeta Bandžovića o Sulejmanu Tabakoviću, koji je do sada jedini autorski tekst o ovom pjesniku. O drugom velikom sandžačkobošnjačkom alhamijado pjesniku Ibrahimu Pačarizu Biočaku malo se više znalo u naučnim krugovima nego u narodinim, dok je kod Tabakovića obratna situacija, te je stoga o njemu napisano i nekoliko kvalitetnih radova autora Alije Bejtića, Sabahete Gadžo i Saita Šabotića koje, uz Biočakovu Kasidu, donosimo u Enciklopediji. Svjesni smo da će u budućnosti Biočakovo djelo biti još ozbiljnije tretirano i vjerujemo da će neko od istraživača posvetiti više pažnje ovom autoru obzirom da u Arhivu Gazi Husrev-begove bibloteke postoji medžmua u kojoj se nalazi više do sada neobjavljenih Biočakovih ilahija i kasida.  Hafiz Salih Gašević i Arif Sarajlija dva su najpoznatija sandžačkobošnjačka alhamijado autora, začetnici žanra mevluda u bošnjačkoj književnosti, te smo, smatramo s razlogom, popriličan broj strana posvetili njihovom djelu. Sarajlija je pored Mevluda, autor i manje poznatog djela Dinski nasihati na bosanskome jeziku koje je doživjelo samo jedno lokalno izdanje sa skromnom opremom, više koncipirano kao vjerski udžbenik, zbog toga smo se odlučili da izvršimo ponovnu transkripciju teksta sa arebice i zanemarimo ovo dosta sumnjivo izdanje. O Gaševićevom djelu donosimo studije akademika Alije Džogovića i Bajra Agovića, dok smo, usljed nepostojanja nikakvog teksta o Sarajliji za ovu priliku napisali kratku priređivačku bilješku. Oko autorstva pjesme Car Mustafa nastade dugo je vladala fama među istraživačima, među kojima je bilo onih koji su tvrdili da ista pripada opusu mula Sulejmana Tabakovića ali su preovlađavala mišljenja da je riječ o nepoznatom autoru, te je ova pjesma kao takva i tretirana u dosadašnjim antologijama i hrestomatijama bošnjačke alhamijado literature. Alen Kalajdžija u knjizi Refleksi jata u bosanskome alhamijado pjesništvu razrješuje sve dileme i iz postojeće građe utvrđuje da ova pjesma pripada Mehmedu Ćatibu Bjelopoljcu, te je u Enciklopediji kao takvu i tretiramo. U Enciklopediji su tretirana još dva alhamijado pjesnika poznog perioda Nazif-ef. Šušević i Šerif ef. Šačić. Djela oba autora publicirana su tek u novijem periodu, te se ovdje donose prema tim izdanjima.

Zahvaljujući s jedne strane grandioznosti, a sa druge neumornosti istraživača, prije svega Huseina Bašića, sandžačkobošnjačka usmena književnost je najistraženiji dio naše književne baštine, te je u ovom poglavlju Enciklopedije bilo najteže izvršit odabir reprezentativnih studija i tekstova. Odlučili smo se za one studije koje ponajviše govore o fenomenima sandžačakobošnjačke usmene književnosti triju osnovnih žanrova, te iz epike donosimo radove Huseina Bašića, Alberta Lorda, Aloisa Schmausa i Enesa Kujundžića, iz epike Muniba Maglajlića, Nake Nikšić, Ismeta Rebronje i Isaka Kalpačine, te izvadak o sandžačkim hićajama Fahrije Hodžić. U izboru tekstova, također smo imali jako strog izbor i usredsredili se na najrefrentnije izvore, knjige priređivača: Huseina Bašića, Muniba Maglajlića, Đenane Buturović, Koste Hermanna, Hamdije Šahinpašića, Aiše Softić, Fahrije Hodžić, Zumbera Muratovića i Huseina Derdemeza.

Obzirom da je riječ o, kako rekosmo, grandioznom poduhatu, te da smo imali usud samostalno raditi na prva dva toma edicije, smatramo da je sve do sada postignuto samo početak ozbiljnog sistematičnog proučavanja sandžačkobošnjačke književne tradicije kao nedjeljivog dijela bošnjačke književnosti te da će naredni projekti, u kojima će nadamo se  učestvovati više istraživača, književnih historičara i teoretičara književnosti, tek pokazati svu i kvantativnu i kvalitativnu vrijednost ove literature, kao i usložnjenost svih procesa kojima se ona kretala.

Jahja FehratovićUvodna riječ Enciklopediji sandžačkobošnjačke književnosti, Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti, Tom 1, str 23-29., Svjetski Bošnjački Kongres – SBK/El-Kelimeh, Novi Pazar 2014.

Please follow and like us:
0