MEHMED ĆATIB BJELOPOLJAC “CAR MUSTAFA NASTADE”

Car Mustafa[1] nestade,

sultan Mahmud[2] postade,

na zle ljude ustade,

nizam[3] dade lijepo.

Car se bahtli[4] dogodi,

na Moskova[5] ugodi,

na zle turke[6] razgodi,

nizam dade lijepo.

Car se mudar obrati,

te Moskova povrati,

a Francu[7] mu navrati,

karar[8] nađe lijepo.

Morava se pomami,

na turčina namami,

iznenada izmami

i sama se pomami.

Car se meće na muku,

od Šijaka[9] na bruku,

car iskupi vojsku,

nizam dade lijepo.

Car Bosnu naredi,

Rumeliju razredi,

i Bog dragi naredi,

svu Moravu obredi;

musellime[10] razredi,

urahati[11] lijepo.

U Biogradu vezira,

pošto no nejma nazira,[12]

baš Sulejman vezira,

feth učini[13] lijepo.

Vezir mi je gospodar,

ja sam njegov hizmećar,[14]

duadžiluk[15] moj je ćar,[16]

a vezir je meni šićar.

Ja sam njega ulovio,

u Senice[17] dobavio,

ićramom[18] ga zarobio,

devlet ćurkom[19] zabavio.

Čisto srce imaše,

svoju kr(v)cu lijaše,

a sve zeher[20] pijaše,

itikádli[21] bijaše.

On se više[22] ne vrati,

ni turčina povrati,

na Moravce navrati,

Bog mu dade lijepo.

Mučno biše u rat,

jer ostade Bošnjak brat,

te učini rađe mât,[23]

urahati lijepo.

Nije zeman rahat

u turčina kabahat,[24]

i strah od Boga kijamet,[25]

što se hoće, zaboga?

Jedan drugom zazire,

na sebe se ne obazire,

sve fesádi[26] izvire,

šta se hoće, zaboga?

Turčin nema amela,

krivda pravdu zamela,

i pravda se zamela,

što se hoće, zaboga?

Plači svatko, turčine,

srma,[27] zlato, kučine,

razvijaše vučine,

što se hoće zaboga?

Ovo piše kadija[28]

on je svačji dádija[29]

muka njemu dodija,

svakad bolan siromah.

Čini dobro svakome,

ne brani se nikome,

te pomaži đekome[30]

svakad bolan siromah!

On se čudi žalostan,

nije svako bolestan,

nikad nije radostan,

nije svako bolestan!

Mehmed Ćatib[31] Akova,[32]

dušman njega zakova,

hasta[33] leži siromah;

ranje(ne) ruke zakova,

osta(h) sakat siromah!

I merhemom[34] rane maže

i bosanski jadanje kaže.

Ovi svijet sve nam laže,

ostah jadan siromah!

[1] Mustafa, Mustafa IV . turski sultan, vladao 1807. god.

[2] Mahmud II . turski sultan (1808-1839)

[3] nizam – regularna turska vojska, uveo je Mahmud II

[4] bahtli – sretan

[5] Moskov – Rus, Rusija

[6] turčin – pripadnik islamske vjere

[7] Franca – Francuz; Francuska

[8] karar – prava mjera; odluka; zaključak

[9] Šijak, Šijaci – ljudi iz okolice Požege

[10] musellim – namjesnik

[11] urahatiti – umiriti; učiniti spokojnim

[12] nazir – premac; ravan nekome

[13] feth učiniti – osvojiti

[14] hizmećar – sluga

[15] duadžiluk – molitva za nečije dobro

[16] ćar – dobitak; zarada

[17] Senice – Sjenica, varoš u Sandžaku

[18] ićram – podvorenje; srdačan prijem

[19] ćurak – dugački muški kaput postavljen krznom;

[20] zeher – otrov

[21] itikádli – koji čvrsto vjeruje u Božije zapovijedi

[22] viđe – vjerovatno pogrešno, treba: više

[23] mât (arap. mâte . umrijeti) – mrtav

[24] kabahat – pogreška; krivica

[25] kijamet – Sudnji dan; smak svijeta; mnoštvo; žurba; ovdje: velik

[26] fesad – smutnja; nered

[27] srma – srebro

[28] kadija – vjerski, šerijatski sudija

[29] dádija (treba: davija) – tužba; pritužba; parničar

[30] đekome – gdjekome

[31] ćatib – pisar

[32] Akova – Bijelo Polje; Bjelopoljac

[33] hasta – bolestan; bolesnik

[34] merhem, mehlem – ljekovita mast; mehlem