HASAN KIKIĆ “PRIČA O ĐULAGINOM BAJRAMU”

U Kokine je došao Bajram. Bajram dolazi u sva sela, Bajram ide širokim carskim drumovima, puca iz prangija po gradovima, pjeva po sokacima, vihori preko njiva, nove gaće u seljaka, nove čakšire, novi fesovi, novi crveni pasovi. Bajram ide i smije se, Bajram pjeva, Bajram je sit, ljudi su radosni, mirišu pite i rahvanije, miriše pečeno meso. Bajram ide od kuće do kuće, od sela do sela, od grada do grada. Tako je došao u Kokine. Došao je u Aupine, u Braćine, u Keže i u Deze. Bajram dođe do svačije kuće, on prođe sve sokake, zastane na ledinama, procikuje se i kikoće. Bajram je kao obijesno momče, on je mlad, razdragan, sit, pijan, obijestan, on voli pjesmu, voli punu sofru, masnu sofru, nove čakšire, voli piće, veselje. Bajram neće da bude tužan, Bajram neće da bude siromašan, neće da bude gladan ni žedan. On obiđe zemlje, gradove, sela. I ide tako od kuće do kuće, odškrine vrata, priviri, odškrine druga vrata i zirne na sofru: šta ima? ima li ovnetine? ima li pečenja? ima li pita? rahvanije ima li? lonac sa šerbetom? Ako ima, Bajram ulazi i gladi pupak, i veseo je, i kako se smije, vidi mu se debeli crveni jezik, i sva je kuća vesela, i sva se čeljad smije. Došao Bajram u kuću. Ženo, sunce te ogrijalo, ovamo se, ovamo, tu, tu, tu; kod mene! – reve domaćin i ćapće, i mljaska masnim gubicama, i trese naherenim brkom, a oči se priklapaju pijano, i sito, i pospano; on zavraća glavom, naređuje da otvore vrata i prozor, baš onaj više njegove glave, njemu se podriguje, bravetina je začepila sve rupe i šupljine po njegovom stomaku, i stomak se napinje i raste, a od toga napinjanja i rastenja pucaju pućenice i trbuh se pomalja dlakav i nabuho, ženo, sunce te nebesko ogrijalo, ovamo se, ovamo, tu, tu, tu…

Nastavi čitati HASAN KIKIĆ “PRIČA O ĐULAGINOM BAJRAMU”

AHMED MURADBEGOVIĆ “ROBIJAŠ”

Nemojte vi misliti, drugovi, da sam ja uvijek bio ovako mračan i sumoran! Ne! Veseo sam ja bio, veseo! U meni se kršila snaga kao rod na grani. Gorila mladost kao knjiga u plamenu.

A ja!

Eh!

Bio čovjek, drugovi! Kakva rijetko zemlja rodi! Pravi pravcati čovjek! A ne kao sada, po drugi put kažnjenik-robijaš!…

Nastavi čitati AHMED MURADBEGOVIĆ “ROBIJAŠ”

NAFIJA SARAJLIĆ “JEDAN ČAS”

Kod nas je jedan čas, jedna minuta, ništa. Naprimjer:

Mlada djevojka odložila šav, s kojim iz dana u dan po tri seksera zarađuju, da s njima pomogne svojoj porodici. Slomljena joj volja, posao joj dodija i ona se nasloni jedan čas na prozor, da pogleda svijet. Ta i kad bi radila – ne bi joj ništa donio.

Zanatlija, izradio mnogo, a robi mu nema prodaje. Uhvati ga tjeskoba, pa sjedne na ćefenak, da odahne uz cigaru jedan čas. Ta da i radi, – malo bi mu donio.

Mali trgovac, nekad u dobrom stanju, naučen komociji, nasloni se jedan čas da prodrijema i snatri. Ta dan mu je i komad, a kad bi pazarivao, za taj čas je šibica ili papir – ne isplati se.

Nastavi čitati NAFIJA SARAJLIĆ “JEDAN ČAS”

ALIJA NAMETAK “OTMJENI PROSJAK”

Sjedio sam na terasi kafane »Central«. Ljetna je sparina i rijetki prolaznici su se tiskali uza zidove, da ne pane na njih žarka sunčana zraka. Oni su zakopčani, kako se i pristoji ljudima koji se služe ulicama gradskog središta, imaju tvrde ovratnike i zategnute kravate, a cipele su im uske i duge kao ptičiji kljunovi. Bivlo ih je i s bijelim rukavicama, a one su pekle kao cipele upaljenih žuljeva, ali šta da građanin ne podnese da bi bio elegantniji, da bi na se svratio pažnju, osobito ako je još seljak porijeklom, prva generacija nove građanske porodice koja nipošto ne bi obukla opanke ni hlače od domaćeg sukna. Asfalt, koji su neumorno prali, začas se sušio, samo s jednog kraja, u sjeni hotela »Centrala«, laštio se kao površina rijeke, u kojoj se oglédajû obalske pećine ili drveće. I tako sam se zanio u misli, kako bi to sada bilo lijepo sjedjeti kraj Jasenice, duboke dva ljudska boja i široke za dobar troskok, na mekanoj travi, nad koju su se nagnule grane smokava petrovača, kojima se kroz cvat pomalja ukočena kap meda. Pa izuven spusti noge u vodu, koja se mlako vuče kao i lijeni svalovi kroz nju, a samo joj ponekad dašak vjetra uzbiba površinu nježno i treperavo kao kad se hvata kajmak na sutlijašu.

Nastavi čitati ALIJA NAMETAK “OTMJENI PROSJAK”

ZIJA DIZDAREVIĆ “MAJKA”

Stoji iz mene daleko, petnaest i više godina daleko, prigušeno bosansko djetinjstvo.

Da li se sjećam?… Bila je to jedna kutija – soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.

Nastavi čitati ZIJA DIZDAREVIĆ “MAJKA”

OSMAN-AZIZ “POGIBIJA I OSVETA SMAIL-AGE ČENGIĆA”

„To je sablja age Čengića,

Što posječe sedam Petrovića

Na Grahovu, polju širokome,

Na sramotu knjazu brđanskome”.

 

I

 

Od Kobilje glave do Suhe u razmaku od devet sahata u širinu prostrlo se široko i zeleno Gatačko polje. Unaokolo i po polju poredalo se do četrdeset sela sa oniskim pločnim i slamnim kućama, dok se gdje i gdje podiže koji čardak.

S jugoistočne strane polju oholo se diže stari Lipik, ogledajući pod sobom onu široku ravan i sela, nadvirujući se nad Rijeku, onu ponornicu, što krivuda Poljem gatačkim.

Nedaleko ispod Lipnika, nešto na lijevu stranu, gleda gorda kula age Čengića. Tvrda je pusta i od kamena građena na tri visoka boja, a na gornjem boju četiri izbočena ćoška na sve četiri strane. Između ćoškova je velika uokrug odaja, pokrivena šimlom, lijepo izrezanom. U toj se odaji, okupljaju i vijećaju buljukbaše, kad ih aga zovne na vijeće. Sama kula je opasana jakim zidom daleko unaokolo, da kula ostaje u sredini. Uza sav zid po avliji iščičkalo se nekoliko zgrada, u kojima stanuje agina straža, junačka družina, pak još nekoliko dućana i jedna džamija. Ispod kule s gornje strane vijuga se mala rječica, koja dijeli kulu i agine dvore od sela Mula, dok je dolje puklo polje u širinu i duljinu, a lijepo i zeleno.

Nastavi čitati OSMAN-AZIZ “POGIBIJA I OSVETA SMAIL-AGE ČENGIĆA”

EDHEM MULABDIĆ “BAJRAM”

Gluho je doba. U dolinici, gdje su se stisnule varoške kućice, bila gusta tama pa bi rekao gledajući ozgor s vite Hridine da tu u toj mračnoj jami nema ni živa stvora. Ali zađi samo kroz tu gustu noć, izmeđ’ onih starih kuća što im šiljke samo prama nebu vidiš, osluhuješ, čuješ kretnje, po koju riječ, žamor, škripu vrata – sve je budno. Noć ti sad nije tako nijema, tama nije više tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajanstveni čar – za koji čas sviće Bajram. U svakoj kući vidiš slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu izađe na Bajram da se u čistu odijelu klanja namaz.

Nastavi čitati EDHEM MULABDIĆ “BAJRAM”

Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

Sada mi postaje jasno zašto mi je 1950. godine, dok sam studirao u Beogradu jugoslovenske jezike i književnosti, profesor narodne književnosti Vido Latković dao za seminarski rad temu Današnji guslari u Bijelom Polju i okolini. Osobito je insistirao da ja, kao Bjelopoljac, napišem opširniji rad na ovu temu. I ja sam ga uradio zaista korektno, uglavnom deskriptivno – u formi izvještaja sa terenskih istraživanja. Profesor Latković je bio vrlo zadovoljan, pa je kasnije, za svoja predavanja koristio veliki dio sadržaja iz ove seminarske radnje. Ja sam, a i moji kazivači i informatori u Bijelom Polju i okolini – dakle u Bihoru, malo znao o Parry Milmanu i Albertu Batesu Lordu. Uglavnom onoliko koliko je dovoljno studentu da napiše dobar seminarski rad.

Nastavi čitati Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

JAHJA FEHRATOVIĆ “HIMNA – NOSILAC SNAŽNOG SUODNOSA KNJIŽEVNOSTI I POLITIKE”

Himna je jedna od najstarijih i danas najpopularnijih književnih formi koje su direktno inkorporirane u politiku i namjenski kreirane da servisiraju nacionalne ili državne ciljeve određenog naroda ili suverenog teritorija. Njezino primarno ishodište kao pjesme snažne artikulacije koja vuče korijene iz antičkog perioda i javlja se u skoro svim monoteističkim od Boga obznanjenim vjerama davno se izlilo na polje politike, iako tek u XIX vijeku dolazi do zvanične formalizacije tog čina u vidu promoviranja i etabliranja nacionalnih himni, ili pak himni pokreta, udruga, sportskih društava i drugih činilaca društvenoga života.

  Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “HIMNA – NOSILAC SNAŽNOG SUODNOSA KNJIŽEVNOSTI I POLITIKE”

BOGUMIL HRABAK „TRGOVAČKE I SAOBRAĆAJNE VEZE NOVOG PAZARA 1461-1521“

Novi Pazar spada u red retkih gradova kod kojih je moguće utvrditi godinu rađanja naselja. Nastanak našeg trgovišta pored jedne stare pijace (Trgovište) treba vezati za vreme oko 1460. godine. Dubrovački dokumenti dopuštaju istovremeno postojanje tvrđave Ras (sredinom XV veka, svakako bez posade i u ruinama), Trgovišta i novog urbanog središta – Novog Pazara. Grad je osnovao Isa-beg Ishaković, i to na širini kad se izađe iz doline Raške. Izgradnja je počela negde između 1456-1461. godine, kada se on prvi put pominje kao novi turski trg (Jeni Bazar). Verovatno je odmah sagrađeno pored trga utvrđenje, no ono je bilo od drveta i zemlje.[i]

Dubrovčani se u Novom Pazaru pominju već 1461. godine. Tu će osnovati jednu od retkih naseobina, sasvim novu, bez prethodnika u vreme domaćeg feudalizma. Ta će naseobina biti najveća u Srbiji posle Beograda i samo neko vreme će se s njom moći takmičiti kolonija u Smederevu, a kasnije ona u Prokuplju. Dubrovčani će se u Novom Pazaru zadržati više nego u kojem drugom mestu Srbije, uključujući i Beograd. Za razliku od naseobina u drugim varošima Srbije, kolonija u Novom Pazaru više od pola stoleća će se naslanjati na trgovačka naselja u svojoj užoj (Trgovište) ili široj okolini (Gluhavica i druga naselja). Tu će doći, ranije nego u drugim srbijanskim gradovima, do snažne islamizacije domaćeg poslovnog elementa, ali će značajna pijaca na važnoj saobraćajnici privući n trgovce drugih naroda.

U ovom radu će se na osnovu neobjavljene dubrovačke arhivske građe obraditi šezdesetogodišnji period dubrovačke naseobine – od prvih početaka do pada Beograda u turske ruke 1521., kada će se sigurnije i veće mogućnosti za razmenu dobara osetiti i u drugim krajevima središnjeg dela Balkanskog poluostrva. Taj vremenski raspon obuhvatiće dve generacije poslovnih ljudi.

Nastavi čitati BOGUMIL HRABAK „TRGOVAČKE I SAOBRAĆAJNE VEZE NOVOG PAZARA 1461-1521“

ĆAMIL SIJARIĆ „PUT KROZ JARUT“

Šemso Katanić iz Vardišta imao je sestru Adilu. Bila je Adila udata u selo Djerekar, s druge strane gore i planine Jaruta.

Bile su prošle dvije i po godine kako Šemso nije vidio sestru; vodilo ga je srce da joj ode, ali, selo Djerekar bilo je daleko i moglo se otići samo na konju. A on nije imao konja. Niti je znao put kroz goru Jarut, pa su već dvije i po godine stajale pred njim te dvije nevolje, jedna što nema konja a druga što ne zna za put. Ali ono što je Šemso imao, bilo je njegovo srce i u srcu žudnja da – kad-tad – ode sestri u Djerekar.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „PUT KROZ JARUT“

HAKIJA AVDIĆ “OSVRT NA DOGAĐAJE U BJELOPOLJSKOM SREZU 1878-1912. GODINE”

Za bjelopoljski srez period između 1878. i 1912. godine, bio je pun burnih događaja. Taj se period vezuje za početak obračuna sa muslimanskim življem i njihovim totalnim protjerivanjem sa rodnih ognjišta. Naročito su se represalije osjetile nakon protjerivanja Turaka sa prostora Kolašina, Polja i Donjeg Kolašina.

Na osnovu historijskih podataka, u junu 1876. godine, vojnom konvencijom između Srbije i Crne Gore u Veneciji došlo je do pod­jele Sandžaka na dvije interesne sfere. Angažovanjem Crne Gore i Srbije u ratu s Turskom i njihovim stavljanjem na stranu ustanika prethodili su dugi međusobni pregovori. Problem je bio kako usaglasiti razlike u pogledu sfere uticaja i sfere ratnih operacija. Poslije dužih polemika i nagađanja, najzad je u jesen 1876. godine, pošto su se stavovi približili, došlo do sastanka predstavnika dviju država u Veneciji. Predstavnik Srbije bio je Mitić, a Crne Gore Radonjić. Oni su, tom prilikom, potpisali tajni ugovor između Srbije i Crne Gore, kao i vojnu konvenciju saugovarača. Članom 6. ove Konvencije, Sandžak je podijeljen na interesne sfere ratnih operacija. Linija pod­jele Sandžaka išla je pravcem Bijelo Polje – Stožer – Ljubišnja pa do na sastav Pive i Tare, s tim što bi teritorija sjeverno od te linije pripadala sferi uticaja Srbiji, a južno Crnoj Gori.[1] Ovakva podjela Sandžaka omogućila je crnogorskoj vojsci da otpočne sa represalijama nad muslimanskim življem u pograničnim krajevima i njihovim protjerivanjem.

Nastavi čitati HAKIJA AVDIĆ “OSVRT NA DOGAĐAJE U BJELOPOLJSKOM SREZU 1878-1912. GODINE”

ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

Bila je još na nogama ta naša stara kuća, ali se činilo da će pasti čim jači vjetrovi dunu. Ličila je na sijedog starca koji je pošao na svoj posljednji put…

Nije više ispred nje pas lajao, nije se iz nje dim dizao, krov od šindre, nekad čađav, bio je ispran kišama i siv kao da je od kosti; otkovane daske visile su i nihale se na vjetru kao šetalica na satu pokazujući nekakvo svoje vrijeme…, ono kojim žive stare kuće. Gore, na vrhu krova, bila je i sada od drveta izdjeljana ljudska ruka sa svih pet prstiju, na koju su nekad slijetale ptice, i bilo je lijepo pogledati gore na kući rog, na rogu ruku, na ruci pticu…

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

Jahja Fehratović “KNJIŽEVNOST U POLITICI I POLITIKA U KNJIŽEVNOSTI”

Nijedna iskonska duhovna vrijednost nije odijeljena od društvene aktivnosti, pa se čak ni larpurlatizam koji je upravo zagovarao opozitnu ideju – umjetnost mora postojati isključivo radi umjetnosti i težiti bezinteresnoj ljepoti – nikada nije uspio osloboditi utilitarizma u književnosti i umjetnosti općenito. Tako, recimo, i najznačajniji zagovornici ovakvih teza, poput Teofila Gotjea, Edgara Alana Poa, Oskara Vajlda, Šarla Bodlera, Gustava Flobera i drugih, svoja najznačajnija djela koncipiraju na vrlo važnim društvenim stajalištima, promicanju ideologija i težnji utjecaja na društvene procese.

Nastavi čitati Jahja Fehratović “KNJIŽEVNOST U POLITICI I POLITIKA U KNJIŽEVNOSTI”

MILOVAN ĐILAS “O OTIMANJU ZEMLJE MUSLIMANIMA KOLAŠINA”

Skoro sve zemlje u kolašinskom kraju bile su otete od muslimana koji su – čim su ih Crnogorci posvojili – pobijeni ili odagnati do zadnjega s njihovih ognjišta. I groblja njihova su zatrta da se ne zna da su nekad tu bili. Zakrvljenost između dvije vjere bila je tolika da su muslimani i sami selili, napuštajući kuće i baštine. Nijesu bježali samo age i begovi, nego i seljaci muslimani, čija je zemlja većinom i bila. Prisvajanje muslimanskih zemalja shvatano je i kao nagrada za muke i pogibije i junaštva u bitkama.

Nastavi čitati MILOVAN ĐILAS “O OTIMANJU ZEMLJE MUSLIMANIMA KOLAŠINA”

Jahja Fehratović “BILJEŠKA O ARIF-EF. BRKANIĆU SARAJLIJI” (SARAJEVO 1861. – NOVI PAZAR 1916)

Arif-ef. Brkanić rođen je u Sarajevu 1861. godine. Sa porodicom se, kao dječak, nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine doseljava u Novi Pazar, gdje i dobija nadimak Sarajlija. Nakon ruždije završava i Novopazarsku medresu, u kojoj kasnije biva profesor arapskoga jezika. Važio je za uglednog i veoma učenog alima. U sandžačkobošnjačkoj književnosti dolazi u slijedu novopazarskih alhamijado autora kao nasljednik Mula Sulejmana Tabakovića i prethodnik Nazif-ef. Šuševića i Šerif-ef. Šačića. Iako jedan od plodnijih autora ove književnosti, u širim krugovima izvan Sandžaka poznatiji je kao reformator arebičkog pisma nego li kao autor izuzetno vrijednih alhamijado djela Terdžuman mevludski na jezik bosanski i Dinski nasihati na bosanskome jeziku.

Nastavi čitati Jahja Fehratović “BILJEŠKA O ARIF-EF. BRKANIĆU SARAJLIJI” (SARAJEVO 1861. – NOVI PAZAR 1916)

Slobodan Drobnjak Sait Š. Šabotić „KULTURNE PRILIKE I KULTURNI STVARAOCI NIKŠIĆA IZ OSMANSKOG PERIODA“

Geografski položaj je važna odrednica i polazna osnova razvitka svakog područja.

Povoljnost položaja znatno određuje koliko će se na određenom prostoru naseliti stanovništva, koliko će se koncentrisati privrednih snaga, društvenih službi i ustanova, kao i u kojoj će mjeri to okupljanje biti uspješno sa aspekta interesa regije, gravitacionog područja i šire zajednice.[i] Povoljan saobraćajni položaj, na raskrsnici puteva koji koriste predisponiranost udolina i prevoja i povezuju jugoistočne djelove Dinarida sa primorjem, pružao je važnu prirodnu osnovu za razmještaj stanovništva središnjeg dijela današnje Crne Gore, a time i Nikšićkog kraja kao njegovog značajnog dijela. Zahvaljujući činjenici da je Nikšićko polje dio udoline koja počinje od Gatačkog polja i proteže se do Jadranskog mora, kao i prostranstvu polja, podgorja i župnog kraja, formiranog na dodiru geografski različitih krajeva, rano je došlo do formiranja gradskog naselja u ovom, po mnogo čemu specifičnom kraškom polju. Zbog svojih prirodnih osobenosti za trajnije naseljavanje, Nikšićko polje spada u najpovoljnije djelove Dinarskog krša. Još je njemački geograf Kurt Hasert istakao u svojim rado vima, da je Nikšićko polje prirodno određeno da bude apsolutni centar zapadne Crne Gore. Pored povoljnog geografskog položaja, specifični uslovi prirodne sredine takođe su bitno uticali na proces istorijskog, društveno-ekonomskog, političkog i kulturnog razvoja Nikšića.

Nastavi čitati Slobodan Drobnjak Sait Š. Šabotić „KULTURNE PRILIKE I KULTURNI STVARAOCI NIKŠIĆA IZ OSMANSKOG PERIODA“

Đorđe Mikić „NOVOPAZARSKI SANDŽAK U TURSKIM PARLAMENTARNIM IZBORIMA 1908. I 1912. GODINE“

U svim prekretnim i kriznim momentima 19. i početkom 20. veka Novopazarski sandžak bio je bremenit burnim unutrašnjo-političkim zbivanjima i sve prisutniji u međunarodnim kombinacijama zainteresovanih susednih država. Tu je karakteristično vreme istočne krize 1875-78. kad se zbio veliki ustanak hrišćana protiv turske vlasti, ,koji nije donio oslobođenje, usled odluka Berlinskog kongresa, kojim su ove oblasti date Austro-Ugarskoj pod okupaciju, a koje je ona kasnije zaposela. Od tada pa do mladoturske revolucije i aneksione krize u Sandžaku su se odvijali znatni događaji. U njima se u ovom mestu koncentrisalo i ispoljavalo toliko protivrečnih interesa koliko je bilo različitih unutrašnjih snaga i spoljnih političkih kombinacija na ovom delu Balkana. Unutrašnjo-političke protivrečnosti manifestovane su kroz niz socijalnih buna. Kriza društvenih odnosa prisutna je i u vreme parlamentarnih izbora za turski parlament u Carigradu, kad su različite snage gurnule svoje kandidate u Parlament. Novi vlastodršci u turskom carstvu, mladoturci, koji su došli na vlast kroz mladotursku revoluciju, naročito su polagali interesovanje za izborni uspeh svojih kandidata u ovoj krajnjoj tački carevine prema Evropi. U članku se obrađuju parlamentarni izbori koje su mladoturci sproveli po svom dolasku na vlast i zavođenju parlamentarizma 1908. i izbori 1912. kada su mladoturci ušli u političku krizu i kada su pokušali prevremenim parlamentarnim izborima da se iz nje izvuku, ali u tome nisu imali uspeha. Novoizabrani parlament je bio ponovo raspušten, posle pada mladoturske vlade, a ubrzo je došlo i do balkanskih ratova i uništenja turske vlasti u evropskom delu carstva.

Nastavi čitati Đorđe Mikić „NOVOPAZARSKI SANDŽAK U TURSKIM PARLAMENTARNIM IZBORIMA 1908. I 1912. GODINE“

SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

Predmet rada jeste pjesma Pozdrav autora “gospodina hodže Mehmed-Emin-Efendije”, objavljena 1866. godine u prvom broju lista Bosna, jednog od prvih novinskih listova štampanih u Bosanskom vilajetu. Riječ je o prvoj, a danas gotovo potpuno zaboravljenoj pjesmi na bosanskom jeziku i nekom od zapadnih pisama u bošnjačkoj književnosti, odnosno o pjesmi koja predstavlja prvi, iako nedovoljno vrednovani tekst novije bošnjačke književne prakse uopće. S ovim u vezi, u radu se razmatraju književnohistorijski problemi začetaka novije bošnjačke književnosti, a posebno problem njezina razgraničenja u odnosu na stariju bošnjačku književnost. Pritom, a za razliku od uvriježene periodizacije i sistematizacije bošnjačke književnosti, uvodi se koncept “pretpreporoda” kao prijelazne povijesnorazvojne faze između starije i novije bošnjačke književnosti u vremenu posljednjeg desetljeća osmanske vlasti u Bosni.[i]

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

HATIDŽA ČAR-DRNDA “OSNIVANJE NOVOG PAZARA I NjEGOV RAZVITAK DO KRAJA XVI STOLJEĆA”

Prošlosti Novog Pazara u okviru većih i manjih studija posvećena je dužna pažnja, naročito periodu kada je on bio pod osmanskom upravom.[i] Ovim radom pokušaćemo upotpuniti sliku prošlosti Novog Pazara, koristeći se, uglavnom, objavljenim i neobjavljenim izvorima osmanske provenijencije, prvenstveno katastarskim popisima bosanskog sandžaka kojem je ovo naselje pripadalo od vremena osnutka Bosanskog sandžaka, pa sve do formiranja posebnog Novopazarskog sandžaka, poslije 1790. godine.

Nastavi čitati HATIDŽA ČAR-DRNDA “OSNIVANJE NOVOG PAZARA I NjEGOV RAZVITAK DO KRAJA XVI STOLJEĆA”

Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

  1. Opći pogled

Odluke Berlinskog kongresa bile su sudbonosne za dalji život Novopazarskog Sandžaka. Od tada se prema ovom području povećavaju interesi velikih sila kao i susjednih država. Dolaze do izražaja brojne suprotnosti prožete nacionalnom, vjerskom, socijalnom i klasnom netrpeljivošću.

Ulazak austro-ugarsknh trupa u jedan dio Novopazarskog Sandžaka uzrokovao je promjenu u administrativnom pogledu. Već u proljeće 1880. godine, Porta je osnovala Pljevljanski sandžak čije su se granice tačno poklapale sa granicama područja koja su zaposjele austro-ugarske trupe.

Nastavi čitati Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”

Sastale se do tri stare majke

U Prilepu gradu bijelome,

A na kuli Kraljevića Marka.

Sve tri ću ti po imenu kazat:

Jedno majka Hrelje od Pazara,

Drugo majka Muse Ćesardžije,

Treće majka Kraljevića Marka.

O čemu su eglen zaturile?

O junaštvu i o mejdanima.

Nastavi čitati Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”