REDŽEP KIJAMETOVIĆ „OŽILJCI DUŠE“

Mule Musić: Mutne vode Vardara, Centar za djelatnosti kulture, Bijelo Polje 2004.

Bio je Mule istaknuti revolucionar, antifašista i opitnik zloglasnih logora. Živio je i radio u Beogradu. S posebnim entuzijazmom bavio se književnim radom.

Svojim najnovijim romanom Mutne vode Vardara, književnim sredstvima svjedoči o golgoti Bihoraca uoči Drugog svjetskog rata. To je veoma zanimljivo književno-umjetničko djelo. Njegova tematika obuhvata period masovnog iseljavanja Muslimana-Bošnjaka iz bihorskih sela za Tursku. Detalji i pojedinosti opisane u romanu Mutne vode Vardara dešavali su se neposredno pred Drugi svjetski rat. Predstavnici tadašnjeg režima veoma surovo su se ponašali prema Muslimanima-Bošnjacima. Žandarmerijske leteće družine sa ljeskovačama harale su područjem Bihora. Mnogima je tijelo postalo previše modro, a neki su danima boravili u šumi sklanjajući svoje posjede i odlazili sa svojih ognjišta nadajući se utočištu, boljem životu. Autor je bio neposredni svjedok tih događaja te ih je veoma upečatljivo uokvirio u književno-umjetničke slike.

Rastanak tih ljudi sa zavičajem propraćen je bolom i suzama, a pješačenje preko pešterskih gudura surovo i trnovito. Posljednja stanica na njihovom putu bilo je Skoplje. Boravili su u prostorijama hana za prolaznike više dana očekujući vize i trenutak kada će zauvijek otići. Život u prostorijama hana za njih je bio nepodesan. To je bila oaza sa posebnim specifičnostima i karakteristikama života. Detalji iz te životne oaze dominantni su u romanu. Svi su ti putnici seoskog mentaliteta i mnogi se po prvi put sretaju sa gradskom, urbanom sredinom. U tom međuvremenu ispoljavaju posebne životne manifestacije. Kod nekih se izmijenilo narav u rasuđivanju i proces ponašanja u određenim situacijama te su neobični sami sebi. Odabrani elementi iz te oaze oslikani hronološki ili retrospektivno upečatljive su slike života u hanu. Te slike su suštinski obrazložene praveći prostor kroz koji teče samo bol i patnja.

Dramatični su postupci ljudi iz gradske sredine koji nastoje da što više zagrabe od putnika na veoma vješt i perfidan način. Tu su handžije i ostali gradski ološ koji neprestano traži nekog da opljačka do gole kože. Nijesu imuni od takve namjere raznih hadžije i efendije koji za sitne usluge zagrabe od putnika. Putnici su, pretežno, ograničenog rasuđivanja. Izuzetno odani sudbini. Previše vjeruju u ljude koji ih posjećuju ne osvrćući se na njihove zadnje namjere. Životna drama ih često susretne kao da čeka ili vreba iz prikrajka.

Svijet tih ljudi protiče uobičajenim tokom adekvatan vremenu i svojstven samo njima u različitim situacijama. Autor je vješto odmjeravao postupke i životne vidike dajući vjerne slike realne stvarnosti. Likovi u romanu, najčešće, komuniciraju međusobno, ali potajno nastoje da zavire u tokove gradskog života. Halit Bećirović je bio priučeni harmonikaš, posjećivao je lokale slatkog života. Potrošio je pare, poslije prodavao stvari u bescenje kako bi došao do potrebnog novca. Tako vješto odabrani i kvalitetetno isprepletani motivi, neprekidno privlače pažnju čitaoca iz slike u sliku osvjetljavajući je veoma uspjelim i moćnim duhom dijaloga, koji i čitavom romanu daje dinamične efekte. Dijalogom je uspješno ostvareno psihološko nijansiranje likova.

Umjereno su korišćeni opisi. Opservacija posmatranja veoma je uspješna, detalji majstorski uočeni te su likovi suštinski osvijetljeni. Česte su i veoma uspješne metafore simboličnog smisla. Pojedine metafore su poput setenci mudraca i djeluju osvježavajuće. Stilsko-jezički smisao je jasan. Konstrukcija rečenica, suštinski, je jasna i koncizna. U govoru likova uočavaju se riječi orijentalnih jezika. Uz to Musić je uveo, pored ostalog, u književnost riječ lef od sankritskog lehina (lehem) što znači kalaj. Taj Musićev lef je istovremeno simbol izgubljene i posljednje nade. Zavaravao je lef sjajem maštu Bihoraca. Smatrali su da je to novac u zlatu i predstavlja najveću sigurnost. Čuvali su ga ljubomorno ušivenog u njedrima ili ispod pazuha. Smatrali su da se može potrošiti samo u izuzetnim slučajevima, ali ni taj novac nema vrijednost, falsifikat je.

Naivnost i ponos bihorskih Bošnjaka-Muslimana, okrutnost lukave kraljevske policije, podmuklo ponašanje varoških gramzivaca, odrednice su iz kojih je Mule tvorio svoje kazivanje. Žedni putnici Mula Musića prepuni nade u bolji život, morali su zastati na putu, a napili su se ne bistre, nego mutne vode s Vardara.