RADOMIR ČEČOVIĆ: “GORČINA JEDNE EPISTEMOLOGIJE”  

Zehnija Bulić OČEVA KOŽA, SENT, Novi Pazar, 2013

Zehnija Bulić rođen je 1970. godine u Paljevu kod Tutina. Diplomirao je srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Prištini. Objavio je zbirke poezije: Dah vremena (1994), Splavari ponornice (2000), Topola ni do pola (2005); romane Intimna groteska (2002) i Udica (2008). Član je redakcije časopisa Sent. Živi u Novom Pazaru.

Nastavi čitati RADOMIR ČEČOVIĆ: “GORČINA JEDNE EPISTEMOLOGIJE”  

Please follow and like us:
0

MUHAMED ABDAGIĆ: “AVDIJA MUHDŽER”

Kao i obično, kahva je bila puna, posjedali sve prviši iz mjesta. Unaokolo, razvlašćene age i begovi i stari turski činovnici – efendije. Puši se, srču se kahve, razgovara o koječemu, najviše o oduzetoj zemlji poslije osamnaeste i o naknadi za tu zemlju. Bune se i ljute: a šta mi je platio, nije mi dao ni za jedan godišnji ušur, prde i dokolice njihove, da mi oni naknade, nije ovo nikakva država, samo fukara, a jopet bih htio da se računaju u nakakvog gazdu i gospodina koje, eto, plaća što je oduzeo… A ništa bogami, nije mi ni slamu platio… Prda njihova… Ta ono što dadnu s haramom je, izgori začas ko navatru a onda opet čekaj godinama, i jedini nas razgovor u kahvi: ima li šta, hoće li šta davat?

Nastavi čitati MUHAMED ABDAGIĆ: “AVDIJA MUHDŽER”

Please follow and like us:
0

MIROSLAV ĐUROVIĆ: „O LJUDIMA SA MARGINA ŽIVOTA“

Zaim Azemović (Bukovica kod Rožaja, 1937.) je po mnogo čemu zanimljiva književna pojava. U literaturu je ušao relativno kasno, knjigom pripovijedaka Zlatna i gladna brda (1972.). Život u provinciji, daleko od književnih centara, glasila i izdavača, učinio je svoje. Ali svako zlo, ima i onu drugu stranu: Aze­mović se neposredno napajao na vrelima života i narodnog iskustva i sve ljud­ske rane i radosti (manje) okušao na sopstvenoj koži. To je Azemovića učinilo piscem koji, za razliku od mnogih drugih, ima što da kaže.

Nastavi čitati MIROSLAV ĐUROVIĆ: „O LJUDIMA SA MARGINA ŽIVOTA“

Please follow and like us:
0

STEVAN TONTIĆ: “PJESNIČKA OBJAVA MUHAMEDA ABDAGIĆA”

U jesen prošle godine došla mi je do ruku jedna loša (da ne kažem provincijalno) uređena, u vlastitom izdanju štampana, zbirka pjesama izvjesnog M. Haljinovića u kojoj sam, na veliko zadovoljstvo, pročitao iznenađujuće zanimljive i dobre pjesme. Bio je to za mene, budući da uglavnom pratim zbivanja u našoj savremenoj poeziji, takoreći mali šok: otkriće jednog autentičnog i potpunog pjesničkog svijeta kod sasvim nepoznatog pjesnika. Autor ”M. Haljinović”, zbirka Feniks. Sve mi to bijaše potpuno nepoznato. Međutim, istovremeno je u časopisu ”Život” objavljeno nekoliko pjesama Muhameda Abdagića, meni samo djelimično poznatog pisca, koje su mi se učinile osobenim i interesantnim.

Nastavi čitati STEVAN TONTIĆ: “PJESNIČKA OBJAVA MUHAMEDA ABDAGIĆA”

Please follow and like us:
0

MUSTAFA MEMIĆ: “MUHAMED ABDAGIĆ – ZA NEZABORAV”

Avgusta 1991, u 76 godini života, nenadno je u Novom Pazaru preminuo Muhamed Abdagić, iz Sarajeva zavičajno iz Sjenice. Bio je jedan od utemeljivača Matice Bošnjaka. Kao čovjek intelektualac-humanista, revolucionar i književni stvaralac zadužio nas je  da ga i na ovaj način sačuvamo od zaborava.

Nastavi čitati MUSTAFA MEMIĆ: “MUHAMED ABDAGIĆ – ZA NEZABORAV”

Please follow and like us:
0

HASNIJA MUARATGIĆ-TUNA: “O JEZIKU ‘DAVIDOVE ZVIJEZDE’ ZUVDIJE HODŽIĆA”

Napor da se sazna i objasni umjetnička ljepota jednog književnog djela ne može se ograničiti samo na istraživanje ideje i poruke jednog djela, već mora neminovno da bude upravljen i prema onim elementima koji čine način kazivanja i saopštenja te ideje i poruke. Prema tome, put do boljeg saznavanja književnog djela mora voditi preko analize stila, a ovaj najvećim dijelom počiva na jezičkom materijalu. Na jezik se ne može gledati kao na materiju koja jednostavno postoji, u njemu treba vidjeti materiju koja sebe vječno proizvodi po određenim zakonima, a kakve će efekte izazvati zavisi od onih koji se njime Zuvdija Hodžić, svjestan unutrašnjih zakonitosti jezika, daje mu pravo mjesto u svojim djelima i stvara raznoglasje jer posjeduje izuzetnu jezikotvornu snagu. Analizom jezika (njegovih stilskih vrijednosti) Zuvdije Hodžića bavila sam se još prije desetak i više godina.

Nastavi čitati HASNIJA MUARATGIĆ-TUNA: “O JEZIKU ‘DAVIDOVE ZVIJEZDE’ ZUVDIJE HODŽIĆA”

Please follow and like us:
0

ĆAMIL SIJARIĆ: „AVDO MEĐEDOVIĆ – PJEVAČ EPSKIH PJESAMA“

Amerikanci su nam rekli da imamo Homera. Malo je ko tada u Bijelom Polju i znao za nekakvog Homera, i da je neko gledao Avda Međedovića kako pije vodu sa šedrvana i rekao: Ovo je Homer, to bi prošlo kao dokona lakrdija, jer je svak znao da je Avdo Međedović običan seljak sa Obrova, kraj Bijelog Polja, koji se od drugih razlikuje samo po tome što umije da pjeva uz gusle. Ko je dokon može da ga sluša i dangubi, a ko ga sluša pašće na njegove grane, osiromašiće kao što je on osiromašio – jer: U kojoj kući gusle gude, tu žižak na tavanu žito ne jede.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ: „AVDO MEĐEDOVIĆ – PJEVAČ EPSKIH PJESAMA“

Please follow and like us:
0

ESAD RAHIĆ: „SULEJMAN TABAKOVIĆ U ULOZI HISTORIČARA”

Sulejman Tabaković je svakako najznačajniji sandžački alhamijado književnik. Na osnovu raspoloživih podataka, koji su izuzetno oskudni, možemo samo sa sigurnošću reći da Sulejman potiče iz stare i ugledne novopazarske porodice Tabakovića, čiji su se posljednji članovi odselili u Tursku prije tridesetak godina i da je živio u XIX stoljeću.

Nastavi čitati ESAD RAHIĆ: „SULEJMAN TABAKOVIĆ U ULOZI HISTORIČARA”

Please follow and like us:
0

SUADA DŽOGOVIĆ “BIOGRAFIJA AKDEMIKA ALIJE DŽOGOVIĆA”

(Lahol, Bijelo Polje 1929.  –  Peć 2014.)

Rođen je 1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja, u Sandžaku. Osnovnu školu završio je u Zatonu a gimnaziju u Peći. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je 1955. godine. Od tada živi i radi u Peći.

Nastavi čitati SUADA DŽOGOVIĆ “BIOGRAFIJA AKDEMIKA ALIJE DŽOGOVIĆA”

Please follow and like us:
0

SANJIN O. KODRIĆ “DRAMATOLOŠKI ASPEKTI TEODRAMSKOG DISKURSA U HAZRETI FATIMI SAFETA PLAKALA“

Rad predstavlja prvenstveno književnoteorijski, a potom i književnohistorijski usmjereno čitanje Plakalove Hazreti Fatime, muslimanskoteodramskog teksta jedinstvenog u cjelokupnoj povijesti bošnjačke te bosanskohercegovačke dramatike. Pritom, nastojeći na dvjema rečenim književnoznanstvenim razinama sažeto dramatološki odrediti Plakalov teodramski izričaj, autor ispituje temeljne genološko-književnoteorijske aspekte teodramske dramaturgije ovog autora, nakon čega postavlja problem determiniranja periodizacijskog te kulturalnog statusa zasad najnovije drame Safeta Plakala, što sve na koncu proteže i na razinu slobodnog čitanja, čime zaključno naznačuje značenjske potencijale Hazreti Fatime, toga suvereno i uopće izuzetno uobličenog dramskog teksta.

Nastavi čitati SANJIN O. KODRIĆ “DRAMATOLOŠKI ASPEKTI TEODRAMSKOG DISKURSA U HAZRETI FATIMI SAFETA PLAKALA“

Please follow and like us:
0

ASMIR KUJOVIĆ “U DUHU LATINSKIH MAJSTORA – SINAN GUDŽEVIĆ: RIMSKI EPIGRAMI”

Sinan Gudžević javio se poezijom krajem sedamdesetih godina, zbirkom pjesama duhovitog naslova Građa za pripovijetke. Ma koliko poetička srž njegovih ranih pjesama u ondašnjem književnom okruženju djelovala samoniklo, u njoj su prepoznatljive matrice efektno poentiranih prozaiziranih zapisa, odnosno sažetih “iščašenih pričica” u stihovima kakve pamtimo iz pjesničkih knjiga Vaska Pope Živo mesoKuća nasred druma i Rez.

Nastavi čitati ASMIR KUJOVIĆ “U DUHU LATINSKIH MAJSTORA – SINAN GUDŽEVIĆ: RIMSKI EPIGRAMI”

Please follow and like us:
0