IBRAHIM HADŽIĆ “PJESMA IZGNANIKA”

(po Ibn Hazmu, 10. vijek)
Ti znaš koliko sam patio,
I srce je moje ranjeno
I oči su moje isplakane,
Jer poslije svih udaraca sudbine
Grudi su moje napukle
Kao zid stare tvrđave.
Od svega sam sačuvao samo sjećanje
I mogu, kao mrtvu sliku, oživjeti svoj život.

Nastavi čitati IBRAHIM HADŽIĆ “PJESMA IZGNANIKA”

Please follow and like us:
0

IBRAHIM HADŽIĆ “POEZIJU CRPIM IZ MITSKE DUBINE ZAVIČAJA”

Negdje na početku studija pročitao sam rečenicu Lava Tolstoja, o tome da je djetinjstvo nepresušan izvor za umjetnike. Slike i doživljaji koji su u tom periodu usvojeni, ostaju za cio život. Bio sam pomalo ljut na genija iz Jasne Poljane. Pitao sam se čemu ostatak života ako je to tako. Danas vidim da je Tolstoj bio u pravu, kaže Hadžić. Nastavi čitati IBRAHIM HADŽIĆ “POEZIJU CRPIM IZ MITSKE DUBINE ZAVIČAJA”

Please follow and like us:
0