BEŠIR LJUŠKOVIĆ “MJESEC NAD GOROM”

Vraćam se sa kosidbe. Košulja mi miriše na momački znoj i hajdučku travu. U ušima mi stružu pitomi glasovi zrikavaca. Šarov pokraj klade jedva drži napola otvorene oči, mirne i tople kao ljetnje veče.

Nastavi čitati BEŠIR LJUŠKOVIĆ “MJESEC NAD GOROM”

Please follow and like us:
0

VEHBO POPARA “SELMA”

Ovo mjesto na kojem sada sjedimo, moj prijatelju, možda nikom nije tako značilo kao meni, donijelo mi je toliko nemira. Običan kamen uzdignut iznad ostalog dijela limske otoke, kada je ljetnje vrijeme, a kada je Lim u svom pomahnitalom zanosu i silini, on se krije u mutnoj dubini. Ispred njega par vrba kao da ga čuvaju od julskih žega da se ne raspadne. Slučajno tada ovdje, sada ne poslije dvadeset i pet godina. Tada su se ispred mene javljale siluete, pred mojim očima žive, a sada naviru sjećanja i brišu granicu između onda i sada. Dvadeset i pet godina između. Sve isto i sve drugačije. Lim malo utanjio, stidan preda mnom, nismo se dugo sretali. Plašio sam se Lima, lukav je bio, nepredvidiv, uzimao najbolje plivače, baš, kad su mislili da su ga savladali. Mogu ga sam sad preskočiti u par skokova, jedino vode se nakupilo po virovima i tu pdsjeća na neku veličinu. U tim virovima voda se odmarala i mamila zagrijane kupače da se ohlade od ljetnjih vrućina, gdje sam i ja često isto radio ili slušao vodene sinfonije uz čitanje školske lektire.

Nastavi čitati VEHBO POPARA “SELMA”

Please follow and like us:
0

SAFET SIJARIĆ “STARI PASTIR”

Nepregledni kamenjar po Ostronoši, gdje izgonimo ljeti sa stanova stoku na pašu, prepun je rupa i pukotina u stijenju, tako da ovci počesto zapadne noga, a ponekad govečetu. Životinja trgne i noga se ozlijedi, iščaši, nekad čak i slomi. Nijesu rijetki slučajevi da se nekome hajvan vrati na tri noge. A desi se i da ostane uhvaćen, zarobljen u kršu. Dogodilo se i nama da nam ovca iščaši članak.

Nastavi čitati SAFET SIJARIĆ “STARI PASTIR”

Please follow and like us:
0

JAHJA FEHRATOVIĆ “HASIMOVE  ČKALJE”

Kod nas ti je, rođo, sve nekako profušereno. Salomljeno. Umrtvljalo. Okratalo. Evo, i ova klupa podno nas, da izvineš, skrhana. Neki joj se zagno u rebro. Prsla veselica pro srijede. Začadila vjeđe u zemlju. Učinila se stidna ko djevojka pred prosioce. Davnašnja je. Hasim je istesao. Kad je ko dokon, da iziđe ponad rijeke i sjedne. Prošlo Hasimovo – prošla i klupa. Više ga ni djeca ne zarezuju. Bez ijedne zabacuju mreže u čkalje. Klen, ko dlan. Istrijebiše ribu. A šta će Hasimu čkalje bez ribe? I šta čini tu klupa kad ne možeš da sjedneš i osluškuješ bućkanje krkuša i klenova? Po zvuku da ih raspoznaš.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “HASIMOVE  ČKALJE”

Please follow and like us:
0

ENES HALILOVIĆ “ZLATNI KAMEN”

Mnogi su kopali – mašer. Dolazili su iz daljine, kopali danima i danima, odustajali pa se vraćali, snivali zlato i maštali, al još niko nije pronašao zlatni kamen o kojem priča kazuje, a svi, kad se vrate kućama žale što nisu bar još jedan dan kopali – možda bi našli. Selo se izrupčalo od traženja toga zlatnog kemena te se i danas ono zove – Zlatni Kamen.

Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ “ZLATNI KAMEN”

Please follow and like us:
0

ZEHNIJA BULIĆ “-ĆE, -ĆI”

Kad je prošla velika džada kroz Ribariće, trebalo je napisat naziv mjesta na ulazu. Pozvali su putari nastavnika geografije da se konsultuju kako treba da se napiše natpis. Nastavnik otvori mape i reče da se napiše Ribarići.

Nastavi čitati ZEHNIJA BULIĆ “-ĆE, -ĆI”

Please follow and like us:
0

ZEHNIJA BULIĆ “HOD ILI JOD”

Od Dubrovnika do Pazara bila carska džada. Od Dohodišta se dohodilo u Pazar, pa se preko Hotkova zamicalo k Stambolu. Od Dohodišta vremenom postalo Dohodiće, pa Dohoviće.

Nastavi čitati ZEHNIJA BULIĆ “HOD ILI JOD”

Please follow and like us:
0

ZAIM AZEMOVIĆ “MURAT”

U suton grupa ljudi i jedna žena stigoše u peštersko selo Ravaništa. Seljacima koje su sretali usput nazivahu “Akšamhajrala” i dijeljahu cigare. Stanovnici Ravaništa prepoznaše među njima svoju odivu, Hajriju, koju prijatelji dovode u prviče, prvi obilazak rodbine poslije njene udadbe. Duge su zimske noći, a Pešter ravna i sniježna. Po svunoć mećava briše pustim poljima pa kako preturiti noć lakše nego uz razgovor, gusle, toplu kafu i duvan. U selu kao da jedva čekaju da neko od prijatelja svrati na konak da se iskupe i ispričaju. Posječari se počeše okupljati odmah poslije večere. Žene su zavirivale ulice Hajriji je li na ćeif, je li zadovoljna udadbom, da li je propala i pomršala, šta je obukla i šta na grlo ponizala. Ali najradoznalije su bile da vide zeta, je li gledan, pitom i privitan, stasit i mudar.

Nastavi čitati ZAIM AZEMOVIĆ “MURAT”

Please follow and like us:
0

Nedžib Vučelj “GRUMEN BOSANSKE ZEMLJE”

 

Čovjek i ne zna žaliti, sve dok nekoga ili nešto ne izgubi. A kada izgubi, onda ne samo da žali, već i jače i voli i čezne, pa onda duša dođe nekako na katove, filovana i medom i čemerom.

Nastavi čitati Nedžib Vučelj “GRUMEN BOSANSKE ZEMLJE”

Please follow and like us:
0

HUSEIN BAŠIĆ “KUTIJA”

Topli oblačić duhanskog dima i mrtva prisutnost dvojice ljudi izmamiše jednu krupnu i crnu muhu da, možda posljednji put, oproba svoja sapeta krila i nađe neko zgodnije mjesto za zimu. Kao obezglavljena, iznenada pokrenuta iz svoje prividne smrti, probuđena u nezgodnom času, suludo zuji po praznom dućanu, kola između golih polica, zavlači se u prazne boce, udara u mutna prozorska stakla, uz pojačan zuj i treperenje čitavog tijela. Slijeće čas na jednog čas na drugog čovjeka – brže od svega na svijetu što bi ih moglo za trenutak dotaći i približiti.

Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “KUTIJA”

Please follow and like us:
0

KADRIJA ELMAZBEGOVIĆ “MUJO MAČAKA”

Nečujno tiho i sam, Mujo je tavorio na dnu kasabe među mačkama u sobici dotrajale adžo Ismove kućice što mu je dao na doživotno korišćenje iz milosrđa prema došljaku, čim je Mujo od nekud u Novi Pazar došao. Bilo je to davno, ko zna kad. Kako je kome bio drag, kako ga je ko vidio, Mujo, Mujkaš, Mujče, Mujo mali, Mujan, Mujo mačaka najzad, i tako su ga zvali. Volio je mačke iznad svega.

Nastavi čitati KADRIJA ELMAZBEGOVIĆ “MUJO MAČAKA”

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET TREĆE POGLAVLJE

XXIII

Od samog jutra, dok se sunce nije još pomolilo, seoskim putem išle su grupe ljudi i natovareni konji. Šarenele su se raznobojne bale. Iz antrešalja su virile dečije glave. Išli su prečicama da bi što pre izašli na prostranu zaravan koja se prostirala iznad sela.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET DRUGO POGLAVLJE

XXII

 

Sunce se povlačilo prema planinama. Pirkao je večernji povetarac. Zene su se skupljale i odlazile ka Demirovoj kući. Uz uske puteve, uz livade, išle su grupe ljudi iz udaljenih sela prema kućama onih koji su sutra rano trebalo da se zapute prema planinskim vrhovima. Dolazili su očevi, majke, braća i sestre da se oproste od svojih, da možda poslednji put vide jedno drugo. S vremena na vreme razlegao bi se glasan plač.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET PRVO POGLAVLJE

XXI

U dućanu Rizvan-begovom bilo je mnogo ljudi. Sedeli su na džakovima soli, na sanducima punim šećera. Dizao se dim koji je ujedao za oči. Često se pomaljala tablja sa fildžanima. Srkali su ljudi vruću kafu. Rizvan-beg je prekrštenih nogu, sa zaturenim fesom na glavi, gledao čas je- dnog čas drugog.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESET PRVO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESETO POGLAVLJE

XX

U sobi na krevetu sedeo je Burnik, raskopčane bluze sav zajapuren. Trgao se kada ugleda Alja, koji zastade na vratima. Gledali su jedan drugog.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESETO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DEVETNAESTO POGLAVLJE

XIX

Pored puta u jednakim razmacima nizali su se beli direci.

– Kopaj, brže kopaj!

Burnik je rekao da se sve ovo mora dovršiti do nedelje.

Demir podiže kramp, snažno zamahnu i gvožđe se zari duboko u zemlju.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DEVETNAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” SEDAMNAESTO POGLAVLJE

XVII

Vilonja sede ispod trešnje. Mesto pod trešnjom ostalo je kao uspomena, lepa uspomena iz dana kada su se tu okupljali, razgovarald o mobama, svadbama, o pregonjenju sena sa planine. Učini mu se da je to davno, davno bilo. I eto sada sedi sam, gleda u vrhove planina, u počađale krovove i niko ga ne sluša, ne veruje. Krive ga za jaja, kokoške, za sir i kajmak koje nose žandarmima. Kriv je i za krevet u Dudinoj kući jer da nije bilo njega, ne bi se taj debeli đavo ni tu muvao da mu svi kao na nišanu stoje. Krive ga i za mula-Redža koji se uselio u Spahovu kuću i po ceo dan drži decu u školi, sričući sa njima zajedno arapska slova. Učini mu se da su svi zauzdani đavoljom uz- dom, uzdom koja ih vodi na krive puteve i nikako im ne da da budu mirni, da svoje brige brinu, livade kose i ovce strižu.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” ŠESNAESTO POGLAVLJE

XVI

Sunce je prosulo zrake. Svetlelo je lišće i dizala se pa- učinasta magla. Rizvan-beg pogleda prema velikom hras- tu. Izvadi sat i otvori kesu izvezenu sitnim đinđuvama. Gledao je u sat, pa u veliki hrast očekujući kada će ga sunce zasuti sjajem. Sunčevi zraci rasuše se po kruni, na nje- govom satu poklopiše se kazaljke.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” ŠESNAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” PETNAESTO POGLAVLJE

XV

Vilonja sede na kamen. Svuda se prostirala šuma. Mirisala je smola. Ptice su cvrkutale. Dva orla su iznad njega kružila, s vremena na vreme bi zakliktala pa pojurila prema lazini. Upinjao je pogled, ali nije mogao da vidi zeca kojeg su orlovi gonili.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” PETNAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” ČETRNAESTO POGLAVLJE

XIV

Sporo su odmicali dani. Svima se činilo da ti vojnici iz kaznenog bataljona već godinama haraju imovinu i praz- ne torove. Niko nije znao koliko će to trajati. Skupljali su se Ijudi krišom od očiju vojnika, od očiju žandarma, šaputali, ali nisu mogli da se sete, da pronađu nešto što bi ih spaslo od ove more. Iz raznih krajeva dopirali su glasovi da su vlasti rasterale grupu džemijetlija. Lutale su priče teške i strašne. Kapetan je često zalazio po selima, pretio i batinao ljude. Nekoliko mladića je pobeglo od svojih kuća. Žandarmi su tragali za njima.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” ČETRNAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” TRINAESTO POGLAVLJE

XIII

Čobani su počeli da se dozivaju. Glas im je podrhtavao. Vikali su na stoku, gaćkali kamenicama volove. Iz kuća su žene istrčavale. Raba je polako, kao da traži jaje u travi, išla prema velikom glogu.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” TRINAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVANAESTO POGLAVLJE

XII

 U kancelariji narednika Burnika sedeli su mula-Redžo, Vilonja i Spaho. Uvedoše Rizvan-bega. On se tromo spusti pored hodže. Pogleda u sliku koja je visila na zidu. Ćutali su. Burnik otvori vrata širom.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVANAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0

MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” JEDANAESTO POGLAVLJE

XI

Rizvan-bega probudi velika lupa. Još bunovan, skoči iz kreveta. Otvori prozor. Sakri glavu iza zida. Na vratima lupa nije prestajala. U kući nastade uzbuna.

Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” JEDANAESTO POGLAVLJE

Please follow and like us:
0