SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“

Sinan Gudžević je rođen 1953. godine u Grabu, podno Golije. Objavio knjige poezije Građa za pripovetke (1978) i Rimski epigrami (2001). Bavi se prevođenjem sa grčkog, latinskog, italijanskog i njemačkog jezika. Sada živi u Zagrebu.

 

Dvije decenije, uslovno rečeno, ćutanja je između vaših knjiga Građa za pripovetke i Rimski epigrami. Kako vam danas izgleda to vrijeme provedeno u neobjavljivanju svojih stihova? Da li bi ste nešto promijenili?

Jeste, dvije decenije i tri godine, od 1978. do 2001. prošlo je od izlaska moje prve do izlaska druge knjige stihova. No nije baš da sam ja dvadeset i tri godine mukom mučao. Objavljivao sam cijelo to vrijeme i stihove i prevode, po raznim časopisima, po koju knjigu prevoda sam objavio, samo nisam objavio knjigu stihova.

Nisam neko ko voli da objavljuje vlastite stihove. Nisam nikad takav bio, ni kad sam prvu knjižicu stihova objavljivao nisam baš nosio krilate sandale što je objavljujem. Meni je pisanje stihova jedna privatna, da kažemo intimna radinost. Ja se i sad iskreno pitam, a šta je to pa toliko važno u onome što sam napisao da je baš moralo biti objavljeno e da drugi to čitaju.  Svaki dan ponešto napišem, pa od toga nešto odbacim, nešto zadržim, a od zadržanoga opet nešto odbacim, nešto zakrpim, nešto rašijem, tu zašijem, tamo otšijem.

Za tih dvadeset i tri godine dogodilo se mnogo nečega što me je uvrijedilo, pa i ucvijelilo, sve se srozalo, vratili se četnici, ustaše, najgori se proglasili najboljima i bogme se podobro drže.

U svome stavu o objavljivanju stihova ne bih promijenio ništa, on je moje uvjerenje i, ako pri ovoj pameti ostanem, neće me lako napustiti.

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“

AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

Knjiga pod naslovom Muslimanka u Titovoj Jugoslaviji je memoarska knjiga napisana iz perspektive žene. Naslov knjige nas u prvi mah upućuje na život žene Muslimanke u vremenu četrdeset i pet godina jugoslavenskog komunizma (1945- 90), međutim knjiga ima mnogo širi tematski i vremenski okvir i može se smjestiti u cijelo XX stoljeće. Sandžak, tačnije Prijepolje, je mjesto rođenja Munevere Hadžišehović, a istovremeno je i prostor koji je određuje i interesira. Posebno kao ženu čiji je tradicionalni odgoj i uticaj islama ostavio dubokog traga u njenom identitetu. Iako je knjiga pisana kao svojevrsna životna priča, ona nudi pregršt informacija, podataka, scena svakodnevnog života, opisa političke atmosfere najprije sandžačkog, potom i jugoslavenskog društva. Posebna pažnja je posvećena nacionalnom razvitku Muslimana u političkim okvirima Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije.

Nastavi čitati AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

 

Naš sagovornik je prošlogodišnji dobitnik nagrade “Zlatno pero Ćamila Sijarića” kojeg dodjeljuje BNV u Srbiji. Afirmisan je i priznati sandžački pisac. Zastupljen je u pokrajinskim, republičkim, državnim i inozemnim antologijama poezije, kao i u mnogo knjiga bošnjačke književnosti. Prevođen na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka. Piše prozu i književnu kritiku. Privatno, za svoju dušu crta, slika i pravi skulpture u drvetu, te je imao i javne izložbe svojih radova.

Publicistika: Treća ruka (knjiga intervjua) Novi Pazar, 1993; Progoni i politički procesi u Sandžaku (koautori: Vasvija Gusinac i Safet Adrović- Vrbički), Novi Pazar. 1995; Treća ruka II (od Milovana Đilasa do Amora Mašovića) 2013.

Bio glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971); urednik lista “Rad” (l977 – 199o) Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru; urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama”, Parlament” u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Pokretač više književnih glasila i književnih susreta i karavana u Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori . Jedan je “Trg pjesnika u Budvi” koji traje 6o noći u godini dana.

Nastavi čitati FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

SINAN GUDŽEVIĆ “NERED U GLAVAMA LJUDI”

Srbiji je svet potreban, a u njega ne može ići s pričom o četništvu kao antifašističkom pokretu. Onaj ko četništvo iz Drugoga svjetskog rata danas prikazuje kao odbranu srpstva ili antifašizam taj krivotvori činjenice i sebe upisuje u one koji lažima i mržnjom indoktriniraju mlade ljude. Bilo bi najbolje otvoriti pitanje o tome šta bi Srbija bila da u njoj nema četništva.

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ “NERED U GLAVAMA LJUDI”

Matthew Stevenson: “Across the Balkans: Diplomatic Fault Lines in the Sandžak of Novi Pazar”

My traveling luck ran out in Kraljevo, a small city in central Serbia. There I had hoped to catch the train south to Raška, not far from Novi Pazar (the administrative center of the Sandžak). But I was too late for the morning train and too early for the evening train.

As much as I wanted to follow the route of the Novibazar Railway, in the end I decided to catch a bus heading from Užice to the coast that would drop me in Novi Pazar. That still meant waiting several hours in Kraljevo, the center of which was about a kilometer from the station.

At least I would get a good luck at the fateful lands in the Sandžak, which in the last two hundred years has been occupied or overrun by the Ottoman Empire, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, Yugoslavia, Nazi Germany, Italy, Albania, and Serbia, while Austria, Montenegro, and Bulgaria have claimed parts or all of it. It’s the equivalent of the Polish Corridor in the Balkans.

Nastavi čitati Matthew Stevenson: “Across the Balkans: Diplomatic Fault Lines in the Sandžak of Novi Pazar”

MAUMER ZUKORLIĆ “JEZIK BOSANSKI OPASNOST ZA SRPSKI?”

Bosanski jezik je maternji jezik više stotina hiljada Bošnjaka državljana Srbije, najznačajnije skoncentriranih na prostoru Sandžaka, ali koji žive i u drugim dijelovima Republike Srbije. Uslijed poznatih historijskih činjenica i događanja na Balkanu, pravni status ovog jezika na tom prostoru nekoliko puta je mijenjan, od perioda njegove apsolutne dominacije do 1912. godine pa sve do potpune zabrane i negacije od notirane godine pa do kraja dvadesetog stoljeća i današnjih nastojanja nosilaca tog jezika da se izbore za njegovu ravnopravnu upotrebu u obrazovnom sistemu i službenoj komunikaciji u javnim ustanovama, za šta postoje ustavni i zakonodavni okviri, ali i direktna opstrukcija implementacije stečenih prava od strane određenih ustanova i pojedinaca koji se stavljaju iznad zakonodavca.

Nastavi čitati MAUMER ZUKORLIĆ “JEZIK BOSANSKI OPASNOST ZA SRPSKI?”

ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”

Činjenica je da je naš narod najljudskiji na svijetu. Reinkarnira se iz pepela, sa merhametom i pjesmom. Historijski događaji su potvrdili da je naš bošnjački narod izabrao pjesmu kao jedan od oblika svog identiteta, da njom zamijeni privremenu smrt. U pjesmu je utkivao svoj život – da uđe u vječnost. Ta nas je pjesma uzdigla do najviših vrhova čovječnosti.

Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”

HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”

Književnik Ćamil Sijarić, koji je lično poznavao Avda Međedovića, jer je u kući njegovog amidže Iljaza Sijarića iz Šipovica Avdo često pjevao junačke pjesme, ostavio je svoje žive uspomene na njega u tekstu: “Avdo Međedović pjevač epskih narodnih pjesama”, (Život, 32, 1983) iznoseći niz zanimljivih i značajnih podataka iz života ovog našeg izuzetnog epskog pjesnika-pjevača.

Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”

MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada?

Nastavi čitati MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

ŠERBO RASTODER “RASPISIVANJE UCJENE ZA HUSEINA BOŠKOVIĆA, SADA DŽIDIĆA-REDŽOVIĆA, SALKA AJANOVIĆA I ADILA ČUTURIĆA”

„Na predlog ovog načelstva Gosp. Ministar Unutr. Dela sa J. B. Br. 9742. od 26. pr. m-ca na osnovu člana 12. zakona o javnoj bezbednosti re­šilo je da se obznanjeni odmetnici: Husein Bošković iz Maoča, Sado Dži­dić-Redžović iz Godova, Salko Ajanović i Adil Čuturić iz Potpeći, svi iz sreza Pljevaljskog, ovog okruga ucene svaki po (1000) jednu hiljadu dinara.

Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “RASPISIVANJE UCJENE ZA HUSEINA BOŠKOVIĆA, SADA DŽIDIĆA-REDŽOVIĆA, SALKA AJANOVIĆA I ADILA ČUTURIĆA”

ŠERBO RASTODER “NAČELSTVO CETINJSKOG OKRUGA – NAČELNIKU SREZA DOSTAVLJA INFORMACIJU O UCJENEMA ZA ODMETNIKE MUMINA POHARU I MEHMEDA BRAZACA IZ PLJEVALJA” IV

Mumin Pohara iz Podgora i Mehmed Brazac iz Pljevalja odbegli pri­tvorenici sreza Boljanićskog i odmetnici, nisu se ni do danas predali vla­stima i ako je rok za predaju određen na osnovu čl. 9. zakona o javnoj bez­bednosti istekao i za to ih ovo načelstvo rešenjem svojim broj 3468. od da­nas, a na osnovu člana 10. pom. zakona oglasilo za hajduke i slobodno je svakome ubiti ih.

Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “NAČELSTVO CETINJSKOG OKRUGA – NAČELNIKU SREZA DOSTAVLJA INFORMACIJU O UCJENEMA ZA ODMETNIKE MUMINA POHARU I MEHMEDA BRAZACA IZ PLJEVALJA” IV

ŠERBO RASTODER “IZVJEŠTAJ NAČELNIKA RAŠKOG OKRUGA O STANJU NA TOM PODRUČJU I O POTREBI KONAČNOG RAZRAČUNAVANJA SA ODMETNICIMA. IZJAVA ODMETNICE MEJRE, ŽENE UBIJENOG ODMETNIKA AJRANA KUČEVIĆA. III

Još za vreme Turskog režima sadanji okrug raški kao integralni deo ob­lasti Sandžaka, predstavljao je odmetnički kraj u pravom smislu te reči. U po­ludivljem duhu ovog brđanskog elementa, muhamedanskog u ogromnoj ve­ćini, još uvek stanuje tvrdoglava težnja: da otmicom i samovlašćem udovlo­tvorava svojim interesima. Od njihovog ovakvog držanja još u vreme tursko padali su kao žrtve najviši predstavnici vlasti: paše, mutesarifi, kajmakami i dr.

Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “IZVJEŠTAJ NAČELNIKA RAŠKOG OKRUGA O STANJU NA TOM PODRUČJU I O POTREBI KONAČNOG RAZRAČUNAVANJA SA ODMETNICIMA. IZJAVA ODMETNICE MEJRE, ŽENE UBIJENOG ODMETNIKA AJRANA KUČEVIĆA. III

ŠERBO RASTODER “INFORMACIJA O ODMETNIKU ZEĆIRU ZULIČIĆU IZ KULJAKA – MILEŠEVSKI SREZ” II

Zećir Zuličić iz Kuljaka sreza Mileševskog – odmetnik, pozvat je na predaju rješenjem ovoga Načelstva od 30. jula t.g. broj 5270

Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “INFORMACIJA O ODMETNIKU ZEĆIRU ZULIČIĆU IZ KULJAKA – MILEŠEVSKI SREZ” II

ŠERBO RASTODER “TRIDESETSEDAM NEOBJAVLJIVANIH DOKUMENATA O MUSLIMANSKIM ODMETNICIMA IZ CRNE GORE I SRBIJE 1919/1929. ” I

Poznato je da je u prvoj deceniji po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca postojao relativno brojan odmetnički pokret.O njemu je u isto­riografiji pisano sa različitih aspekata,ideoloških i političkih vizura.

Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “TRIDESETSEDAM NEOBJAVLJIVANIH DOKUMENATA O MUSLIMANSKIM ODMETNICIMA IZ CRNE GORE I SRBIJE 1919/1929. ” I

SINAN GUDŽEVIĆ “ULICE ĆAMILA SIJARIĆA”

Ćamila sam upoznao zahvaljujući pjesniku Ismetu Rebronji. Godine 1982. bio sam mjesecima u Grabu na Goliji, kad mi je usred ljeta stiglo od Ismeta pismo, i u njemu je pisalo da će u taj i taj dan iz Sarajeva u Pazar doći Ćamil. Jako sam želio da Ćamila upoznam, ali sam imao i zebnje od susreta s njime.

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ “ULICE ĆAMILA SIJARIĆA”

SINAN GUDŽEVIĆ “OVCA I BIVOLICA”

I hodža je čuo priču o bivolici kojoj se nije dopalo naše selo. Hodža je slušao i saslušao, pa je ispričao kako je čuo da tamo daleko, tamo podno one planine Ararat (tu je podvukao da je to ona planina na čijem je vrhu ona lađa što je spasila rod ljudski od Potopa), da podno toga Ararata žive životinje koje su bivolice od ovaca!

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ “OVCA I BIVOLICA”

BOGUMIL HRABAK „TRGOVAČKE I SAOBRAĆAJNE VEZE NOVOG PAZARA 1461-1521“

Novi Pazar spada u red retkih gradova kod kojih je moguće utvrditi godinu rađanja naselja. Nastanak našeg trgovišta pored jedne stare pijace (Trgovište) treba vezati za vreme oko 1460. godine. Dubrovački dokumenti dopuštaju istovremeno postojanje tvrđave Ras (sredinom XV veka, svakako bez posade i u ruinama), Trgovišta i novog urbanog središta – Novog Pazara. Grad je osnovao Isa-beg Ishaković, i to na širini kad se izađe iz doline Raške. Izgradnja je počela negde između 1456-1461. godine, kada se on prvi put pominje kao novi turski trg (Jeni Bazar). Verovatno je odmah sagrađeno pored trga utvrđenje, no ono je bilo od drveta i zemlje.[i]

Dubrovčani se u Novom Pazaru pominju već 1461. godine. Tu će osnovati jednu od retkih naseobina, sasvim novu, bez prethodnika u vreme domaćeg feudalizma. Ta će naseobina biti najveća u Srbiji posle Beograda i samo neko vreme će se s njom moći takmičiti kolonija u Smederevu, a kasnije ona u Prokuplju. Dubrovčani će se u Novom Pazaru zadržati više nego u kojem drugom mestu Srbije, uključujući i Beograd. Za razliku od naseobina u drugim varošima Srbije, kolonija u Novom Pazaru više od pola stoleća će se naslanjati na trgovačka naselja u svojoj užoj (Trgovište) ili široj okolini (Gluhavica i druga naselja). Tu će doći, ranije nego u drugim srbijanskim gradovima, do snažne islamizacije domaćeg poslovnog elementa, ali će značajna pijaca na važnoj saobraćajnici privući n trgovce drugih naroda.

U ovom radu će se na osnovu neobjavljene dubrovačke arhivske građe obraditi šezdesetogodišnji period dubrovačke naseobine – od prvih početaka do pada Beograda u turske ruke 1521., kada će se sigurnije i veće mogućnosti za razmenu dobara osetiti i u drugim krajevima središnjeg dela Balkanskog poluostrva. Taj vremenski raspon obuhvatiće dve generacije poslovnih ljudi.

Nastavi čitati BOGUMIL HRABAK „TRGOVAČKE I SAOBRAĆAJNE VEZE NOVOG PAZARA 1461-1521“

ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

Bila je još na nogama ta naša stara kuća, ali se činilo da će pasti čim jači vjetrovi dunu. Ličila je na sijedog starca koji je pošao na svoj posljednji put…

Nije više ispred nje pas lajao, nije se iz nje dim dizao, krov od šindre, nekad čađav, bio je ispran kišama i siv kao da je od kosti; otkovane daske visile su i nihale se na vjetru kao šetalica na satu pokazujući nekakvo svoje vrijeme…, ono kojim žive stare kuće. Gore, na vrhu krova, bila je i sada od drveta izdjeljana ljudska ruka sa svih pet prstiju, na koju su nekad slijetale ptice, i bilo je lijepo pogledati gore na kući rog, na rogu ruku, na ruci pticu…

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

Jahja Fehratović “KNJIŽEVNOST U POLITICI I POLITIKA U KNJIŽEVNOSTI”

Nijedna iskonska duhovna vrijednost nije odijeljena od društvene aktivnosti, pa se čak ni larpurlatizam koji je upravo zagovarao opozitnu ideju – umjetnost mora postojati isključivo radi umjetnosti i težiti bezinteresnoj ljepoti – nikada nije uspio osloboditi utilitarizma u književnosti i umjetnosti općenito. Tako, recimo, i najznačajniji zagovornici ovakvih teza, poput Teofila Gotjea, Edgara Alana Poa, Oskara Vajlda, Šarla Bodlera, Gustava Flobera i drugih, svoja najznačajnija djela koncipiraju na vrlo važnim društvenim stajalištima, promicanju ideologija i težnji utjecaja na društvene procese.

Nastavi čitati Jahja Fehratović “KNJIŽEVNOST U POLITICI I POLITIKA U KNJIŽEVNOSTI”

Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

  1. Opći pogled

Odluke Berlinskog kongresa bile su sudbonosne za dalji život Novopazarskog Sandžaka. Od tada se prema ovom području povećavaju interesi velikih sila kao i susjednih država. Dolaze do izražaja brojne suprotnosti prožete nacionalnom, vjerskom, socijalnom i klasnom netrpeljivošću.

Ulazak austro-ugarsknh trupa u jedan dio Novopazarskog Sandžaka uzrokovao je promjenu u administrativnom pogledu. Već u proljeće 1880. godine, Porta je osnovala Pljevljanski sandžak čije su se granice tačno poklapale sa granicama područja koja su zaposjele austro-ugarske trupe.

Nastavi čitati Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

Mustafa Memić „UČENICI VELIKE MEDRESE I REVOLUCIJA”

Znalo se da je uticaj Komunističke partije Jugoslavije u Velikoj medresi u Skoplju bio prisutan još od tridesetih godina i da je on, po svojoj organizovanosti i sadržaju bio naročito zapažen kada je partijska organizacija u Skoplju obnovljena i proširena nakon dolaska na čelo Partije Josipa Broza – Tita.[1] Čudno zvuči, ali je istinito, da su onda Frankovci u Zagrebu govorili: „Ko hoće učiti komunizam, neka ide u Kraljevu medresu u Skoplju.”[2] Analize pokazuju da su u predratnim periodu 68 učenika iz ove škole bili članovi KPJ ili SKOJ-a i da je među njima bilo više poznatih revolucionara i organizatora NOB-a u svojim zavičajima i šire.[3] I nije slučajno što ovu školu najčešće nazivaju „Crvena medresa”.

Nastavi čitati Mustafa Memić „UČENICI VELIKE MEDRESE I REVOLUCIJA”