ZLATAN ČOLAKOVIĆ: “BOŠNJAČKA EPIKA JE JAČI SVJEDOK OD PISANE HISTORIJE”

Views:
46

Prof. Dr. Zlatan Čolaković (Zagreb 1955.g.), diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju (1979), magistrirao (1982) i doktorirao (1984) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1984-1988, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, suradjuje s Albertom Lordom na Harvardu i radi u Slavističkom odjelu biblioteke “Widener” Harvardskog koledža. Predavao na Harvardu i sveučilištu Waterloo. U zbirci “The Milman Parry Collection” transkribirao je i editirao tekstove snimki oko 90,000 stihova bošnjačkih epskih pjesnika.1989. godine, sakupljao je bošnjačku epiku i prvi zabilježio cjelovite bošnjačke epske pjesme na filmu.

Dr. Zlatan Čolaković je ujedno čuvatelj rukopisa i urednik književne ostavštine njegovog oca, rahmetli Envera Čolakovića, jednog od najpoznatijih i najplodnijih naših stvaralaca. Objelodanio je niz njegovih djela ( Izabrane pjesme, romani Mali svijet, Lokljani, Iz Bosne o Bosni, nekoliko izdanja Legenda o Ali-paši), te pripremio za štampanje Čolakovićeve knjige Jedinac, Biblijske priče XX stoljeća, Knjiga majci. 1989. objavio je knjigu “Tri orla tragičkoga svijeta” o starogrčkoj tragediji, Aristotelu, homerskoj i bošnjackoj epskoj mitotvorbi.
Za folkloristički doprinos dobio je Nagradu države Canade “The Government of Canada Award”. 1991. osnovao je i bio glavni istraživac projekta “Unutar bîti bošnjačke epike”, koji je pod pokroviteljstvom “Matice hrvatske” financiralo Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske. Član je Hrvatskog društva književnika, PEN-a, te Harvardskog kluba Hrvatske i Canade. Kao kompjuterski stručnjak radio je u nizu američkih kompanija, te kao direktor informatičkog sistema firme “BH+A” u Bostonu.
Poznato je da prof. Colaković drži i javna predavanja širom Sjeverne Amerike, medju kojima izdvajamo:
Firman of Execution (Aesthetics of Epics) , folkloristički panel AAATSEEL-a, San Francisco, 1987
Mythos and Epos, The Meaning of Southslavic Muslim Epics , University of California Los Angeles (UCLA), 1988
Muslim Epics on Film , University of Waterloo, Ontario, 1991.

Nadamo se da će se i bošnjačke institucije sjetiti ovog vrsnog intelektualca i pozvati ga da održi seriju predavanja iz bošnjačke epike i lirike kao i o bogatoj rukopisnoj ostavštini Envera Čolakovića.

Epikom se bave nadareni

Uvaženi prof. Čolakovićču, srdačno Vam se zahvaljujemo na vremenu koje ste odvojili da uradimo interview. Ujedno Vam se zahvaljujemo za afirmaciju i očuvanje ‘zaboravljene’ bošnjačke epike gdje su Vaše zasluge zaista nemjerljive. Naravno, zahvaljujemo se i Vašoj supruzi Mr. Marini Rojc-Čolaković. Njene su zasluge isto tako velike. Nadamo se da će naši čitatelji iz ovoga razgovora saznati nešto više o bošnjačkoj epici kao i da će znati čuvati i njegovati njenu vrijednost. Za početak možete li nam reći, šta je to ustvari bošnjačka epika i ko su ti Bošnjaci koji su se bavili epikom?

Bošnjačka epika jest tradicionalna umjetnost tvorbe povijesno-mitskih pjevanih priča u stihu, ponajviše uz pratnju gusli ili tambure. Početak njenog razvoja u drugoj polovini 15. vijeka podudara se s prodorom Osmanlija i postepenom islamizacijom stanovništva. Određeni oblici autohtone južnoslavenske epike, predanja, lirike i balade bili su već prisutni u Bosni i njenoj široj okolini. Upravo iz njih se bošnjačka epika razvila, jer bošnjačka epika prema mom uvidu ne ukazuje na presudne formalne utjecaje Osmanlija, dok su stilski utjecaji bitni.

Bošnjačka epika se dakle otpočela razvijati u jednom sudbonosnom razdoblju, kad se radilo o samom opstanku stanovništva. Primanje islama, nove religije, te preobrazba iz kraljevine ili banovine, koja je bila u teškoj krizi i previranjima, u istaknuti dio najmoćnije svjetske sile koja se širila ognjem i mačem, ali i novom vjerom koja je privukla mnoge, dalo je neslućeni polet razvoju oduševljene ratničke epike. Na djelu je bio ogromni sukob dvaju svjetova, o čemu bošnjačka epika svjedoči jasnije i istinitije od pisane historije. Epske pjesme i predanja koja su se počela oblikovati koncem 15. vijeka o spasitelju-zaštitniku Ðerzelezu, te zmajevima ili zmaj-ognjenim vukovima poput Sibinjanin Janka, Dojčića kapetana ili Gavrana-Kostreša, ostale su temelj bošnjačke epike sve do konca 20. vijeka. Ona je u sebi isto tako zadržala prastara slavenska vjerovanja u vile, zmajeve i vukodlake.
Nove sadržaje tradicionalna epika je zadobivala negdje sve do konca 18. vijeka, pa se posebno oblikuju veliki ciklusi oko glasovitog Mustajbega Ličkog, te braće Muja i Halila Hrnjice. Takodjer, nastaju velike ratne i opsadne epopeje, koje se temelje na historijskim događajima i opisuju niz vojnih pohoda u kojima su u širenju ili obrani carstva i Bosne od 16. do 18. vijeka aktivno učestvovali bosanski junaci. Premda se nove pjesme stvaraju i u 19. vijeku, sami pjevači takve pjesme ne smatraju pravim krajišnicama, te one ne postaju u punom smislu riječi tradicionalno blago, koje se čuva za buduća pokoljenja.

Epikom su se bavili nadareni pripadnici svih staleža. Značajnih pjesnika ni u kom razdoblju nije bilo mnogo, jer umjetnost dobre tvorbe povijesno-mitskih priča nije lako usvojiti. Veliki pjevač je samo onaj koji utjelovljuje tradiciju, to jest onaj koji poznaje sve pjesme iz svoje regije, te svojim velikim artističkim talentom iznaša tu tradiciju. Samo takav Pjevač može tvoriti istinite povijesno-mitske priče. Oko njega se okupljaju zadivljeni slušatelji i novi učenici. Poznata su nam imena nekolicine takvih epohalnih Pjevaca. Naravno, postojao je i veći broj pjevača skromnijeg dometa. Oni su pjevali svojoj djeci i prijateljima u svom domu, a ponekad po kahvanama i u hanovima. No takvi pjevači nisu pjevali na begovskim dvorovima ili kulama, niti privlačili mase slušatelja. Oni su bili čuvatelji tradicije, ali nisu sudjelovali bitno u njenu razvoju.

Ko poznaje povijest, on razumije sadašnjost i predvidja buducnost

Koji su to prostori koji su najbolje očuvali bošnjačku epiku, kao i šta su u tim epovima sami autori željeli prikazati?

Bošnjačka epika pokazala je svoju nevjerojatnu otpornu snagu time što je uspjela preživjeti cijeli 20. vijek, uglavnom u ruralnim prostorima, dok je kršćanska epika već u kasnom devetnaestom vijeku bila u procesu odumiranja i izobličenja. Najbolji epski pjevaci, poput Međedovića i Kurtagića, bili su naši suvremenici. Lord je u šezdesetim godinama pronašao nekoliko dobrih pjevača, kako u Bihaću i Cazinu, tako na Pešteri, u Crnoj Gori i u mnogim krajevima Bosne. Nakon Lorda, Dženana Buturović takodjer je pronašla snažnu epsku tradiciju u zapadnoj Hercegovini (Drežnica), a sabirala je i u istočnoj Hercegovini. Ja sam snimao pjesme Muratage Kurtagića 1989. godine u Crnoj Gori.
O smislu pjesama sam Murataga Kurtagić nam je rekao: “Uči. Prvo uči na pravdu, drugo te vodi na junaštvo, treće te onda vodi da zna čovek šta je obraz, šta je junaštvo, šta je dobro, šta je coveštvo.”
Pjevač pouku nalazi u historiji, koja je tkivo pjesme. Pjesmom on rekreira, to jest ponovno stvara povijesno dogadjanje. Što je pjevač bolji, to je i njegova pjesma istinitija. Ako poznaje povijest, on razumije i sadašnjost, te poput proroka predviđa budućnost. Pjevači su, opisujući ratna i slična zbivanja, poučavali svoje slušatelje dobru, junaštvu, pravdi i humanosti. Najbolji junak je onaj koji posjeduje sve ove odlike. Bošnjačka epika je, poput Homerove, sadržavala sva povijesna, geografska, etička i druga znanja Bošnjaka. Predstavljala je vrhovni oblik plemenite zabave i pouke.

Šta mislite, koji je razlog da bošnjačko epsko pjesništvo jednog malog europskog naroda po broju, a velikog po kulturnom stvaralaštvu, otkrivaju, čuvaju i njeguju Amerikanci i to na čuvenom Harvardu, dok na drugoj strani upravo narod kome pripadaju jedan Avdo Međedović, Murataga Kurtagić, Salih Ugljanin, Bejto Smakić, Sulejman Makić i brojni drugi jedva da je čuo za njih?

Mislim da je to žalosno, a dovoljno govori o školskim programima i odnosu spram Bošnjaka i u Jugoslaviji između dva svjetska rata i u bivšoj Jugoslaviji. Činjenica je da su najkvalitetnije zbirke bošnjačke epike sabrali stranci, te da su i danas te zbirke, osim Hermannove, nedostupne Bošnjacima ili su im potpuno nepoznate. Tu prije svega mislim na slijedeće kolekcije:

1. fenomenalna zbirka krajinske epike Luke Marjanovića s konca 19. vijeka, koja je poznata samo malobrojnim bošnjačkim specijalistima, a čuva se u Zagrebu,
2. zbirka F. S. Kraussa, također s konca 19. vijeka, koja je dosad potpuno neproučena, a cuva se u Kaliforniji na UCLA-u,
3. Parryjeva, Lordova i Lord-Bynumova zbirka na Harvardu,
4. audio video zbirka Čolaković, koja se čuva u Ontariju i državi Massachusetts (privatna kolekcija).
Postoje i mnoge druge zbirke, koje poznajem.

Bosanki jezik je zasnovan na epskoj i lirskoj leksici

Koliko je bitan fenomen bošnjačke epike u kreiranju i očuvanju našeg bosanskog jezika?

Kada je istaknuti njemacki znanstvenik Gerhard Gesemann 1925. godine objavio Erlangenski rukopis, koji je nastao pocetkom 18. vijeka, odmah je postalo jasno da on sadrži najstarije zapise bošnjackih epskih i lirskih pjesama. Bile su jasno prepoznatljive ne samo svojom tematikom, nego i jezikom. Isti je slucaj i s prekrasnom baladom o Hasanaginici. Govor bošnjacke lirike i epike bitno je utjecao na književni jezik bošnjackih pisaca, na primjer Hume, Colakovica, Nametka ili Sijarica. Napokon, Škaljicev i Isakovicev rjecnik zasnovani su na epskoj i lirskoj leksici.

Parryjeve teze o bliskosti homerske i bošnjacke epike

U periodu izmedju 1984. – 1988. godine suradjivali ste sa glasovitim prof. Albertom Lordom na Harvardu (Boston, USA). Tada Vam je omoguceno da se upoznate sa kolekcijom bošnjacke epike ciji je vlasnik sam Univerzitet. O kakvoj se doista zbirci radi i koliko je ona vjerodostojna u prikazu epske tradicije Bošnjaka i kako je uopce nastala ideja za nastavkom zapocetog istraživanja harvardskog dvojca Parry – Lord?

Dr. Colakovic: Na Harvard sam došao kao post-doktorski stipendist Fulbrightove zaklade. Specijalizirao sam se u proucavanju starogrcke drame, pa sam htio upoznati homersku epiku i epska izvorišta drame. Takodjer, htio sam provjeriti Parryjeve teze o bliskosti homerske i bošnjacke epike. (O tome sam 1989. u Zagrebu objavio knjigu Tri orla tragièkoga svijeta).

Pokojni Albert Lord je tada bio najugledniji svjetski autoritet na podrucju proucavanja epike. 1984. godine, Lord mi je ponudio da radim na transkripciji i ediciji epskih zbirki koje je snimio izmedju 1962. i 1966. godine. Rado sam prihvatio tu ponudu, a projekt je financirao Harvard, te Fulbrightova zaklada i The Milman Parry Collection. Radilo se o potpuno nepoznatoj, a ogromnoj zbirci koja je sadržavala preko 90.000 stihova. Popis ove zbirke i mojih edicija objavio sam pod naslovom South Slavic Muslim Epic Songs, Problems of Collecting, Editing and Publishing u zborniku “California Slavic Studies”, vol. XIV (UC Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford, 1992). U tom eseju objavio sam i detaljni kriticki osvrt na povijest sabiranja i objavljivanja tekstova bošnjacke epike.
Uz taj rad, proucio sam veliki broj pjesama iz Lordove zbirke iz pedesetih godina, te Parryjeve zbirke iz 1933-1935. Parryjevi tekstovi i snimke su, ukratko reèeno, fenomenalni! Vrhunac njegove zbirke epike predstavljaju Medjedovicevi epovi o Ðerdjelezu, Gavranu-Kostrešu, Robovanju Tala Licanina i o Kandijskom ratu. Svi navedeni tekstovi još uvijek su neobjavljeni, potpuno nepoznati.

Sa stajališta kakvoce tekstova, dosad objavljeni tekstovi Ženidba Smailagic Meha (preko 12,000 stihova), Osmanbeg Delibegovic i Pavicevic Luka (preko 13,000 stihova), te Ženidba Vlahinjic Alije, nisu najkvalitetniji tekstovi ovoga genijalnog pjevaca. Navedeni veliki epovi ne predstavljaju nepatvorenu tradiciju, jer je Parry nagovorio Medjedovica da dulji te svoje pjesme. Naravno, znacaj ovih pjesama jest prije svega u tome što su poslužile kao nepobitni dokaz da su Homerovi epovi mogli nastati bez pomoci pisma, te da ih je mogao kreirati jedan veliki Pjevac. Što se bošnjacke književnosti tice, one predstavljaju jedinstvene epove, najdulje ikad stvorene na tlu Europe. S pojavom Medjedovica je ne samo bošnjacka, nego cjelokupna slavenska književnost dobila svoj prvi tradicionalni veliki ep.

Što se bošnjacke književnosti tice, one predstavljaju jedinstvene epove, najdulje ikad stvorene na tlu Europe. S pojavom Medjedovica je ne samo bošnjacka, nego cjelokupna slavenska književnost dobila svoj prvi tradicionalni veliki ep.
Dr. Colakovic: Napominjem da je u bošnjackoj tradiciji i prije Medjedovica postojala tendencija tvorbe golemih epskih pjesama, to jest pravih epova (ponekad zvanih epopeja). Luka Marjanovic, a zatim i Matthias Murko, susretali su i spominjali pjevace koji su tvorili pjesme tako neobicne duljine, a jedan od njih bio je sin slavnog krajinskog pjevaca Mehmeda Kolaka-Kolakovica.

Parryjeva zbirka posjeduje snimke niza drugih dobrih pjevaca, posebno iz podruèja Novog Pazara, te ogromnu zbirku snimaka lirskih pjesama (tim materijalima bavio se glasoviti kompozitor Bela Bartok, i o njima napisao knjigu). Popis epskih tekstova Parryjeve zbirke nedavno je objavila izdavaca kuca Garland, a popis lirskih i drugih snimki još uvijek nije dostupan javnosti. Napokon, Harvard posjeduje mikrofilmove arhivskih materijala Matice Hrvatske i Srpskog etnografskog zbornika, pa tako predstavlja najvecu svjetsku zbirku naše epike.
Eticki gledano, Lord se u pedesetim godinama pokazao bolji sakupljac, no što je bio Parry. On nije pravio pokuse s pjevacima, veæ se trudio da sabere što više kvalitetnih pjesama. Ponovno je snimio Medjedoviceve gore navedene velike epove, koji su se odmah smanjili za trecinu. Najznacajniji pjevac kog je sreo bio je nesumnjivo Murataga Kurtagic. Lord je tada snimio samo jednu njegovu pjesmu.
Lordovu zbirku iz šezdesetih godina pripremio sam za tisak, a bio sam prvi koji je transkribirao sve tekstove sa zvucnih snimki, pa taj segment zbirke najbolje poznajem. Najistaknutiji Lordovi bošnjacki pjevaci su slijedeci: Hašir Corovic i posebno Murataga Kurtagic (Rožaje), Bejto Smakic (Karajukici Bunari), Jusuf Makic (Sjenica), Himo Ibrovic (Duga Poljana), Camilbeg Kulenovic i Murat Kolakovic (Bihac), Ibrahim Nuhanovic (Cazin), Zahir Ahmetovic (Vrhovina), Avdo Kevelj (Odžak), Hazir Colakovic (Kladnica).

Niko nece moci pojmiti u potpunosti bošnjacku epiku, ukoliko sam ne doživi izvedbu

Vaše se ime nalazi medju znacajnim imenima istraživaca i poznavalaca bošnjackog epskog pjesništva, gdje su izmedju ostalih: Milman Parry, Albert B. Lord, zatim tu su imena istaknutih bošnjackih književnika i stvaralaca rahmetli Alija Isakovic, dr. Enes Kujundžic, dr. Munib Maglajlic… Vi ste kao istraživac boravili prije više od desetak godina u Rožaju gdje ste imali priliku da na licu mjesta, uživo slušate i snimate jednog od najboljih bošnjackih epskih pjevaca rahmetli Muratagu Kurtagica. Hocete li nam reci nešto o tom Vašem projektu kao i susretu sa Muratagom?

Dr. Colakovic: Godine 1985., na Harvardu, slušao sam i transkribirao Kurtagicevu tvorbu pjesme Katal-ferman na Ðerdjelez Aliju (2,075 stihova), koju je Lord snimio 1962. godine u Rožajama. Odmah sam shvatio da se radi o izuzetnom pjevacu Lordove zbirke. Kada sam zatim procitao i njegovu pjesmu Osvajanje Bagdada, koju je Lord snimio 1951. godine, uvjerio sam se da je najbolji. U to doba otpoceo sam pisati knjigu o bošnjackim pjesmama o smrti dvojnika, pa sam u kompjuter ubacio tekstove desetak takvih pjesama, ukljucujuci i pjesmu Avda Medjedovica, uz tematski bliska ostvarenja iz Marjanoviceve i Hoermannove zbirke.

Zatim, godine 1987., predavao sam o tim pjesmama, s posebnim osvrtom na Medjedovica i Kurtagica, na Konferenciji AATSEEL-a u San Franciscu, a 1988., na Kalifornijskom sveucilištu UCLA, u Los Angelesu. Na tim predavanjima tvrdio sam da nitko nece moci pojmiti u potpunosti bošnjacku epiku, ukoliko sam ne doživi izvedbu. Naime, osjetio sam da uz svo intenzivno bavljenje snimkama teksta, kao i citanje cjelokupne dostupne literature, ipak nisam dospio do punog razumijevanja bošnjacke epike. Upitao sam: kako ce to uopce biti moguce buducim istraživacima, kad pjevaca više nece biti?

Smatrao sam da je Lord bitno pogriješio što nije snimao pjevace filmskom kamerom. Naime, njegovi prethodnici Gesemann i Parry željeli su snimati epiku na film, te su i planirali takav poduhvat. Parry je nesretno poginuo vec 1935. godine, pa to nije dospio uciniti, a Gesemannov je projekt propao radi pocetka II. Svjetskog rata.

1988. vratio sam se s obitelji u Zagreb. Svoju americku uštedjevinu iskoristili smo za nabavku tehnicke opreme i otputili se u Rožaje, da potražimo pjevace. Tako smo se Murataga i ja napokon sreli. Dakle, tražio sam Muratagu da snimim izvorne bošnjacke epske pjesme s tehnicki najsavršenijim pomagalima, kako bih za buduce istraživace i citatelje sacuvao kvalitetne filmske i zvucne snimke tradicionalne izvedbe.

Koliko je dugo trajao taj Vaš put istraživanja, bilježenja i snimanja materijala koji ste radili u Rožaju?

Dr. Colakovic: Snimali smo pjesme u tri navrata u ožujku i srpnju 1989. godine u Rožajama, te zatim u Zagrebu, gdje smo mogli snimati Muratagine pjesme u idealnim uvjetima. U tu svrhu pozvali smo k sebi u goste Muratagu Kurtagica i njegovu suprugu Amiru. 15. ožujka snimili smo Katal-ferman na Ðerdjeleza video-kamerom i profesionalnim kazetofonom, a dva dana kasnije Ženidbu Sirotna Alije. Tako je po prvi put u u povijesti sabiranja bošnjacke epike cjelovita izvedba pjesme bila zabilježena na filmu.

Vjerovali ili ne, cak ni Harvard ne posjeduje na filmu više od otprilike 3 minute crno-bijelog filmskog zapisa pjevanja Avda Medjedovica! Štoviše, harvardski filmski zapis je vrlo slabe kakvoce. Naša zbirka posjeduje oko 7 sati neprekidnog pjevanja na filmovima u boji, ukupno oko 12 sati filmova, te preko 50 sati zvucnih snimki izvanredne kakvoce.

·Šta je uzrok da niti do sada Vaš izuzetno znacajan rad na polju bošnjacke epike nije štampan, osim što je predstavljen na web stranici kitabhana.net?
Dr. Colakovic: Prije svega, došlo je do rata, prvo u Hrvatskoj, a zatim i u Bosni. 1990. godine, dovršio sam pripremu cjelokupne naše zbirke za tisak. O tome sam napisao knjigu pod naslovom Mrtva glava jezik progovara. Ona je sadržavala tekstove sabrane u Rožajama, a prihvatila ju je sarajevska izdavacka kuæa Svjetlost. Kada je izbio rat, rad na izdavanju knjige bio je obustavljen. Tek sam nekoliko godina kasnije uspio dobiti svoj rukopis. Svjetlost me je tada izvijestila da je izgorjelo i nekoliko tisuca primjeraka Legende o Ali-paši mog oca. Naime, cetnici su zapalili njihovo skladište knjiga.

No, da se vratim u 1990. godinu. Tada sam dobio Nagradu države Canade, koja mi je omogucavala da predajem na bilo kom sveucilištu u Kanadi po mom izboru. Istodobno sam pokrenuo projekt “Unutar biti bošnjacke epike” koji je financiralo Hrvatsko ministarstvo kulture pod pokroviteljstvom Matice hrvatske. Maticu je u to vrijeme vodio intelektualac i književnik Vlado Gotovac, naš pokojni prijatelj koji je s velikim zanimanjem pratio naš rad.

·Kako ste zamislili vaš projekat i u kakvom obliku je trebao biti publiciran i štampan?
Dr. Colakovic: Projekt koji smo zasnovali moja supruga i ja, ovako smo isplanirali:

1. Nakon šestmjesecnog gostovanja na sveucilištu Toronto (kasnije sam se odlucio za sveucilište Waterloo),

2. sa studentima i s nekoliko video-kamera, snimati epiku na širokom podrucju cijele Bosne, Sandžaka i Crne Gore.

3. Transkribirati i editirati sabrane materijale, te ih prezervirati digitalnom tehnikom.

4. Pripremiti i objaviti tri knjige o bošnjackoj epici, i time utemeljiti novi esteticki pristup toj umjetnosti.

5. Napraviti bazu podataka (za proucavanje formula, tema i tematskih cjelina epike).

6. Napokon, uz navedene knjige bili bi priloženi audio-video zapisi.

O prvoj knjizi sam već govorio. Druga je trebala sadržavati našu zbirku Kurtagicevih pjesama snimljenu u Zagrebu. Treca knjiga, koju sam veæ bio u velikoj mjeri pripremio na Harvardu, trebala je sadržavati 14 pjesama o smrti dvojnika, analize tih pjesama i na njima zasnovanu moju teoriju o biti bošnjacke epike.

Medjedovic i Kurtagic su opjevali povijest Bosne, patnju i stradanje našeg naroda

Svojevremeno je Albert B. Lord za Muratagu Kurtagica rekao da je najbolji epski pjevac kojeg je cuo i sreo. Možete li nam reci u cemu je kljucna razlika izmedju Kurtagica i Avda Medjedovica?

Oni se kao pjevaci umjetnici potpuno razlikuju. Stilske osobine njihove tvorbe usporedio sam u poglavlju Herojska mitska prica knjige Tri orla tragickoga svijeta, pa cu ovdje progovoriti više o njihovom poimanju svijeta i povijesti, te o nacinu pjevanja.

Avdo Medjedovic pjevao je vrlo dubokim glasom, monotono, nerazumljivo, a gusle gotovo da i nije svirao. Sam je tvrdio da slabo udara u gusle, jer je svirku kasnije naucio, te da pjesma prestiže svirku. Tvorio je strelovitom brzinom (20-25 stihova na minutu, a ponekad i brže!) Jezicno bogatstvo njegovih stihova nadilazi sve bošnjacke pjevace. Isto tako, njegova je karakterizacija likova dublja, a u tijeku pjesme likovi se mijenjaju, izrastaju, zadobivaju karakter svojim djelima. To je znak izvrsne umjetnièke tvorbe, prema Aristotelu. Svoje price Medjedovic smješta u jasne mitske sklopove, te neobicno vješto koristi tradicionalnu tehniku duplikacije i paralelizma, kako bi svojim temama produbio znacenje. Napokon, njegove se pjesme stalno referiraju na druge pjesme iz tradicije. Referencijalnost je znacajna odlika Homerove epike, pa je i u tome Medjedovic blizak Homeru. (Napominjem da americki istraživaci tu bitnu osobinu Medjedoviceve tvorbe nisu uocili.) Takozvane kataloge i ukrasne teme (nabrajanja junaka, sakupljanje vojske, opisi ljepotice, junaèke odore ili konja, opisi skupova), Medjedovic takodjer tvori savršenije od svih drugih pjevaca. Bio je misaon, vrlo skroman i pobožan covjek, a cjelokupnom svojom tvorbom velicao je Sulejmanovo carstvo, o kom je sanjario citav svoj život. Duboko je vjerovao u nužno ispunjenje Božje volje, pa u mnogim njegovim pjesmama, posebno o Ðerdjelezu i Halilu Hrnjici, sam Bog pomaže junacima.

Murataga Kurtagic u mnogo cemu je suprotan Medjedovicu. Njegova je svirka gusli izvanredna, a svoju melodiju stalno varira i modulira, cime je stvorio osebujnu tehniku koja mu je omogucila da neprekidno pjeva punih osam sati. To nijednom pjevacu osim njega nije bilo moguce. Poceo je uciti pjesme još ranije nego li Medjedovic, kao malo dijete, od svoga djeda Abdulaha, koji je bio izvanredni pjevac. Premda i on ponekad stvara stihove ogromnom brzinom od 20 stihova na minutu, on pjeva polakše (prosjecno 13-16 stihova u minuti), ali zato stvara izvrsne stihove, koje oblikuje lijepo, a izgovara razgovijetno. Murataga nikad nije duljio svoju pjesmu, vec se trudio da iskaže ono bitno (tako su tvorili i njegovi ucitelji, prije svega Sulejman Makic i glasoviti Reša Alihadžic). Za razliku od Medjedovica, Murataga izbjegava tvorbu svih okoštalih tema, te nerado koristi tradicionalne postupke duplikacija i paralelizma. On duboko razmišlja o svakoj svojoj pjesmi te svakoj od njih tvori jedinstvenu radnju. Namjerno sam od njega snimio neke od najkvalitetnijih pjesama zbirke Koste Hoermanna. Murataga je svaku od njih tvorio neizmjerno bolje! Kao covjek bio je istinski junak, a životni uzor bio mu je Halil Hrnjica. Bio je mnogo realniji, a ja bih rekao i mudriji od Avda. Proživio je mnoga zla, a život mu je bio pun tegoba i borbe, te se nije divio carstvu, nego dobrom i junaènom covjeku. On nije idealizirao prošlost, jer mu je bilo jasno da je sirotinji i onda bilo teško, a da je povijest Bosne prepuna patnje i narodnog stradanja. Premda je bio pobožan poput Avda, on je duboko vjerovao u vjecitu borbu dobra i zla, te je bio svjestan da zlo cesto nadvladava dobro. Neke njegove epske pjesme imaju prave tragièke sklopove. Napokon, Muratagine pjesme takodjer su pune referencijalnosti, a bio je, poput Medjedovica, suvereni vladar tradicionalnog umijeca epske tvorbe.

Poznato je da su Parry-Lord bili i u Bosanskoj krajini i Hercegovini, da li ima nekih zapisa sa tog istraživackog puta?

U pogledu tehnike tvorbe, krajinski pjevaci bili su nenadmašni na cijelom poducju Bosne. Oni su tvorili pjesme uz pratnju tambure. Njihove melodije vrlo su ugodne za slušanje, a jezik pjesama i njihovo pretežno ikavsko narjecje su prekrasni. Utjecaj balade na tu epiku lako je uociti. Napokon, pjesme su stroficne, pa se cesto posljednji stih strofe ponavlja u prvom stihu slijedece strofe.

Luka Marjanovic tvorac je velebne zbirke krajinskih pjesama, koja sadrži 250,000 stihova. Medju njegovim pjevaèima najistaknutiji su bili Mehmed Kolak-Kolakovic, Salko Vojnikovic-Pezic i Becir Islamovic.

Analizirajuci umjetnicku tehniku ovih pjevaca, zaslužni Alois Schmaus u svojoj je Studiji o krajinskoj epici ukazao na mnoge elemente koje bošnjacki pjevaci drugih regija nisu poznavali, medju kojima su najvažniji udvajanje radnje, te simultano sagledavanje prikazanih scena iz više perspektiva. Dakle, u formalnom pogledu, oni su se vec približavali Homerovoj tehnici. Krajinski pjevaci našli su svoj uzor u legendarnom pjevacu Cerimu Caicu, kao što je na širokom podrucju Peštere i Sandžaka u 19. vijeku epohalni utjecaj na pjevace izvršio slavni begovski pjevac-putnik Cor Huso Husein, podrijetlom iz Kolašina.

Parry je sabrao kvalitetnu zbirku u Bihackoj Krajini, Cazinu i Kulen-Vakufu. Posebno se isticu pjevaci Mujo Velic, Murat Žunic i Camilbeg Kulenovic. Lord i Bynum dopunili su ovu zbirku pjesmama Ibrahima Nuhanovica. Njihove pjesme objavljene su na engleskom u Bynumovoj ediciji.

Neki od Marjanovicevih pjevaca bili su izvanredni. Po umjetnickoj kvaliteti, Mehmed Kolak-Kolakovic bio je najbolji medju njima. Americki sakupljaci nisu nažalost pronašli nijednog velikog Pjevaca u Krajini.

“Kostreš Harambaša” je remek djelo bošnjacke epike


Oni koji prate bošnjacko epsko stvaralastvo poznato im je, da je Vaša supruga, Marina Rojc-Colakovic, magistrirala na pjesmi “Kostreš Harambaša”, možete li nam reci nešto više o toj pjesmi kao i drugim koje bi izdvojili ovoga trenutka?

Dr. Colakovic: Kad smo pripremali spisak pjesama Muratage Kurtagica, on nam rece da mu je poznata pjesma o Kostrešu iz Hoermannove zbirke. Tu pjesmu ispjevao je neki slab pjevac, koji je nije znao ni razumio, a on je ovu znacajnu historijsku pjesmu naucio od svoga djeda Abdulaha. Odmah smo se zainteresirali. Zamolio sam Muratagu da mi Kostreša dvaput ispjeva, kako bih bio siguran da cu zabilježiti svaki detalj pjesme. Kurtagiceva verzija u našoj zbirci predstavlja remek djelo bošnjacke epike. Zatim sam na Harvardu temeljito proucio Medjedovicevu verziju epa o Kostrešu, koja je isto tako izvanredna.

Prvu zanimljivu pjesmu o Kostrešu zabilježili su franjevci sredinom 19. vijeka, a tridesetak godina kasnije Friedrich Salomo Krauss. Najpoznatiju verziju predstavlja doista slaba pjesma iz Hoermannove zbirke. Poznato mi je još nekoliko varijanata koje su sabrali Parry, Lord i drugi. Premda sadržaj glavnine pjesama na prvi pogled opisuje manje znacajni hajducki sukob u kom Kostreš zarobljava cetu junaka koju predvodi Mujo, a zatim ih Halil spašava svladavajuæi Kostreša, uistinu se radi o pjesmi iz najstarijeg perioda bošnjacke epike. Pjesma opisuje zbivanja iz druge polovine 15. vijeka. Dakle, najbolje i najpotpunije verzije bošnjacke epske pjesme stare pet stotina godina, zabilježili smo Parry, moja supruga i ja, tek u tridesetim godinama i krajem dvadesetog stoljeca!

Najbolje i najpotpunije verzije bošnjačke epske pjesme stare pet stotina godina, zabilježili smo Parry, moja supruga i ja, tek u tridesetim godinama i krajem dvadesetog stoljeća!

Marina Rojc-Colakovic pokazala je u svom magisteriju da se glavna tema pjesme o Kostrešu treba odrediti kao temeljno eticko pitanje herojskoga doba: Tko je najbolji junak? To je isto tako glavna tema Homerovih epopeja Ilijade i Odiseje. Ona je takodjer u pjesmi o Kostrešu pronašla ne samo tematske sklopove srodne Homerovoj Odiseji iz osmog stoljeca prije naše ere, nego i prastarog sumerskog epa o Gilgamešu, koji je jedno od najdrevnijih književnih ostvarenja covjecanstva, starije oko 1500 godina od Homera.

Možete li nam pojasniti fundamentalnu razliku izmeðu bošnjackog epskog pjesništva i epskog pjesništva naroda koji žive u bošnjackom okruženju? O cemu su u vecini slucajeva epovi pjevali, kao i šta su željeli prenijeti slušateljima?

Bošnjacka epika pocela se razvijati iz obujmom manjih epskih pjesama, balada i predanja. One su bile zajednicko tradicijsko blago Južnih Slavena. Posebne okolnosti, poput velikih ratova, promjene odnosno usvajanja nove vjere, te stvaranja novog ratnièkog staleža, a zatim jednomjesecni Ramazanski blagdani i razvoj bošnjackog plemstva, koje je imalo mnogo slobodnog vremena i pomagalo epske pjevace, dale su poticaj za razvoj dugih i zapletenih prica. Ovu pojavu su teoretski objasnili Gerhard Gesemann, svojom idejom o shemama i primjenom njemacke teorije o takozvanoj epizaciji, te Alois Schmauss.

Prema vecini objektivnih istraživaca, medju koje i ja spadam, bošnjacka epika je formalno najrazvijenija epika u Južnih Slavena. Pjesme su dulje od kršcanskih, tematika, stil, izvedba razvijeniji, tehnika daleko teža, pa su zahtjevi na umjetnika pjevaca daleko veci.

Premda pjevaci nisu mogli živjeti iskljucivo od pjevanja, ipak su bili gotovo profesionalci. U doba carevine, kao i Austrougarske Monarhije bili su pocasni begovski gosti, nadaleko slavni. U pogledu statusa nisu se razlikovali od pjevaca koje je opisao Homer, ili onih na srednjovjekovnim feudalnim dvorovima.

Visoko kvalitetna ostvarenja bošnjacke epike nimalo ne zaostaju, nego ponekad cak nadilaze vrhunska ostvarenja srednjovjekovne epike. To ni u kom pogledu ne umanjuje vrijednost drugih nacionalnih epika. Bošnjacka epika nadahnjivala je formom i sadržajima kako srpsku i crnogorsku, tako i hrvatsku epiku, a nesumnjivo su i ove epske tradicije plodno utjecale na bošnjacku.

Bošnjacka epika nadahnjivala je formom i sadržajima kako srpsku i crnogorsku, tako i hrvatsku epiku, a nesumnjivo su i ove epske tradicije plodno utjecale na bošnjacku.

Možete li nam za kraj reći čime se danas bavite i kakvi su budući planovi prof. dr. Zlatana Čolakovića?

Upravo sam preveo Legendu o Ali-paši na engleski. Nadam se da æu objaviti ovaj prijevod u Americi 2003. godine, uz 90-godišnjicu rodjenja Envera Colakovica. Takodjer sam pripremio Colakovicev roman u stihovima Jedinac za tisak, kao i druga njegova djela.

U buducnosti, nadam se da æu objelodaniti našu trilogiju o bošnjackoj epici, u kojoj cu predstaviti Muratagu Kurtagica te moja istraživanja o biti bošnjacke epske tvorbe. Htio bih objaviti dosad nepoznate Medjedoviceve epove iz Parryjeve ostavštine, izbor iz Lordove zbirke, kao i Marjanovicevu zbirku krajinske epike. Najznacajnije bit ce ipak objavljivanje filmskih i zvucnih zapisa zbirke Colakovic, kako bi znanstvenici, studenti i citatelji mogli proucavati nepatvorenu tradicionalnu tvorbu. Više nema velikih epskih Pjevaca, pa su naše snimke nažalost posljednji zapis izvorne visoko kvalitetne bošnjacke epike.

Sve što sam naveo nedvojbeno ce predstavljati znatan doprinos bošnjackoj književnosti i kulturi.

Htio bih na kraju ovog razgovora još jednom ukazati na svjetski znacaj bošnjacke lirike i epike. U devetnaestom vijeku balada o Hasanaginici oduševila je cijelu Europu. U dvadesetom vijeku, epiku Avda Medjedovica i drugih bošnjackih pjevaca proucavali su najveci teoreticari književnosti, folkloristi, muzikolozi i klasicni filolozi. Što ce zainteresirati ovo stoljece pokazat ce vrijeme. Na nama ostaje da velika djela bošnjacke književnosti dostojno prezentiramo Bosni i svijetu.

razgovarali Enver Julardžija i Esad Krcić, 3. 1. 2003.

*intervju je objavljen 3.1. 2003. godine na poratlu www.bosnjaci.net

Please follow and like us:
0