IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”

 

U ovome radu date su izreke, fraze, kletve, blagoslovi i poslovice karakterističene za plavsko-gusinjsku govornu oblast.

 

Ako i Dako su najgori ljuđi – ne oslanjati se ni na koga

Ako može na stopu, na nafaku mi ne može – može me išćerati, ali mi nafaku ne može pojesti

Ako mu je babo umro, nije mu læži ponio – on laže stalno

Ako se za kamen ufatio, zlato ti se obrelo – neka ti je koristan bilo koji posao, sreća neka te prati

Ako smiješ, stisni petlju – izazivanje na tuču

Ako te majka rodila! – hajde ako smiješ

Ako vidim, viđeo me jat! – kunem se ne vidim ništa

Ako vri, ne kipi! – nije hitno, nije smak svijeta

Ako znam, znalji me jadi! – zaista ne znam

Akšam ne dočekao! – prvi mrak, veče ne dočekao

Alah kuvetilja! – neka ti Alah da zdravlje

Alah seljametilje! – srećan put

Alah te nagradio! – Bog ti dao sreću

Allah kabulosem! – neka ti Alah nadoknadi, uzvrati dobročinstvo

Aman jarabi! – o Bože

Aman ti činim! – moljim te nemoj, Bogom te kunem nemoj

Ar me od njih! – sramota me, stidim se

Azim mal – ništa naročito, bez vrijednosti

Nastavi čitati IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”

MARKIŠIĆ HALIL “SJEĆANJE NA ZUFERA MUSIĆA 1911-1967”

Rođen je u Plavu 1911. godine, od oca mula Sada (1864-1913) mula Jahovog (1829-1909) Musića i majke Dževe, rođene Kiković iz Peći, a zavičajno iz Gusinja. U plavsko-gusinjskom kraju Kikovića, kao i mnogih drugih bratstava više nema, jer su se iselili, pretežno u Tursku. Dževina majka je Ucka, rođena Medunjanin. Otac mu je strijeljan 1913. godine na Racini u Plavu zato što nije htio da pređe na pravoslavlje. Tada su ubijena i dva starija Zuferova brata – Jašar i Mahmut.
Osnovnu školu završio je u Plavu. Za to vrijeme živio je u porodici svog bližnjeg rođaka mula Deme Musića.

Nastavi čitati MARKIŠIĆ HALIL “SJEĆANJE NA ZUFERA MUSIĆA 1911-1967”